Misija ukazivanja na aktualnost i opću važnost načela, pravila i terminologije rimskog prava za suvremeno pravo, ali i u našoj općoj svakodnevnici, realizirana u velikoj mjeri kroz rubriku Traditio iuridica u tjedniku za pravna i ekonomska pitanja Informator, bila je jedan od bitnih dijelova profesionalnog puta prof. dr. sc. Marka Petraka. Ona se vrlo često očitovala i u razgovorima prilikom usputnih susreta na ulici ili u hodnicima Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na seminarima i predavanjima, putem izlaganja na konferencijama, ali i na mnogim drugim mjestima na kojima je davao svoj doprinos afirmaciji pravne znanosti, Pravnoga fakulteta, rimskoga prava, učenja latinskog jezika, kanonskopravne tradicije i drugim njemu bitnim pitanjima. Njegova je erudicija vidljiva u raznovrsno...

IUS NATURALE EST, QUOD NATURA OMNIA ANIMALIA DOCUIT, lat. naravno pravo jest ono kojim je narav poučila sva živa bića; u rimskoj pravnoj tradiciji, znamenita definicija naravnog prava (ius naturale), koju je formulirao slavni klasični pravnik Ulpijan (Ulpianus) (Digesta 1, 1, 1, 3). Prema navedenoj definiciji, ius naturale je pravo koje je po naravi urođeno svim živim bićima. Ono nije ograničeno tek na ljudsku narav pa stoga nadilazi puku antropološku sferu, obuhvaćajući sve što je živo: nam ius istud non humani generis proprium, sed omnium animalium, quae in terra, quae in mari nascuntur, avium quoque commune est. hinc descendit maris atque feminae coniunctio, quam nos matrimonium appellamus, hinc liberorum procreatio, hinc educatio (»naime ovo pravo nije svojstveno samo ljudskom rodu,...

EX NIHILO NIHIL FIT, lat. iz ničega ne nastaje ništa; nedavno rješenje Ustavnog suda RH u predmetu U-I-60/1991 i dr. od 21. veljače 2017., kojim se ne prihvaćaju prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (Nar. nov., br. 18/78, 31/86, 47/89 i 88/09), karakterizira, inter alia, velik broj korištenih latinskih izraza i izreka pripadnih rimskoj pravnoj tradiciji. Jedna od njih je i izreka ex nihilo nihil fit (»iz ničega ne nastaje ništa«), kojom je jedan od sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske u svojem Izdvojenom mišljenju kritizirao shvaćanje, zastupano i u obrazloženju navedenog rješenja, da postoji određeni trenutak, u spomenutom zakonu definiran kao istek desetog tjedna...

RES QUAE PONDERE, NUMERO, MENSURA CONSTANT, lat. stvari koje se određuju vaganjem, brojenjem, mjerenjem; prije nekog vremena (20. 5. 2020.), izašla je u medijima vijest da je više od stotinu mafijaša, članova kalabreške mafije Ndranghete, zatražilo i primalo socijalnu pomoć namijenjenu najsiromašnijim Talijanima, koju će sada morati vratiti. Posebnu ogorčenost javnosti izazvala je činjenica da se među njima nalazio i sin Roberta Pannunzija, kojeg talijanski i američki istražitelji jednoglasno smatraju najvažnijm svjetskim »brokerom« kokaina, a koji se hvali da »ne broji novac, nego ga važe«. S obzirom na ukorijenjenost rimske pravne tradicije u kolektivnu memoriju na italskom tlu, sasvim je moguće da je navedena mafijaška samohvala – »ne brojim novac, nego ga važem« – u konačnici svojev...

PACTA DANT LEGEM CONTRAHENTIBUS, lat. sporazum stvara zakon ugovarateljima; u rimskoj pravnoj tradiciji izreka koja sadržava shvaćanje obveznog prava da ugovorni sporazum (pactum) ima za ugovorne stranke značenje zakona (lex), u značenju da sporazum ugovornih stranaka ima za njih pravnu snagu poput zakonskih normi ako određeni ugovorni odnos reguliraju dispozitivne pravne norme (ius dispositivum), kod kojih se zakonska pravila mogu nadomjestiti drukčijim sporazumom stranaka, sukladno pravilu conventio vincit legem (»sporazum stranaka pobjeđuje zakon«). Osim toga, izreka se može tumačiti i u smislu da ugovor treba poštovati poput zakona, tj. u potpunosti, sukladno temeljnom ugovornopravnom načelu pacta sunt servanda (lat. »sporazume treba poštovati«). Navedena regula nastala je na temelj...

NEMO PRO PARTE TESTATUS, PRO PARTE INTESTATUS DECEDERE POTEST, lat. nitko ne može naslijediti dijelom po oporuci, a dijelom po zakonu; u rimskoj pravnoj tradiciji, regula koja sadrži, današnjim rječnikom rečeno, načelo zabrane kumulacije pravnih osnova nasljeđivanja. Ako je postojala oporuka (testamentum), nije u rimskom pravu moglo doći do intestatnog nasljeđivanja (hereditas ab intestato), pa je testamentarno nasljeđivanje imalo prednost pred intestatnim. Isto tako, ako je oporukom imenovan nasljednik, no samo glede određenog dijela (četvrtina, polovica) ostavine, pripast će mu cijela ostavina, dok ostali zakonski nasljednici neće dobiti ništa. Drugim riječima, sukladno navedenom načelu rimskog prava, oporučni i zakonski nasljednici nisu mogli istodobno naslijediti određenog istog ost...

PROCESSUS PER LEGIS ACTIONES, lat. legisakcijski postupak; u antičkom rimskom pravu, najstariji oblik parničnog sudskog postupka. Bio je podijeljen na dva dijela, od kojih se prvi, nazvan in iure, odvijao pred pravosudnim magistratom, tj. pretorom (praetor), a drugi dio, nazvan apud iudicem, pred sudcem izabranim od stranaka (iudex privatus). Temeljno obilježje tog postupka jest da je bio strogo formalistički tako da su stranke u prvom dijelu postupka morale svoje tvrdnje izgovarati pred pretorom u obliku striktno određenih svečanih usmenih formula zvanih legis actio te popratiti možebitnim ritualnim gestama. Nakon tako izvršenog zasnivanja procesa pred pretorom (litis contestatio) te izbora sudca, odvijao se drugi dio postupka, u kojem je sudac izvodio dokaze te potom izricao presudu. ...

FAS, lat. religijsko pravo; općepoznata je činjenica da su najstarije norme u ljudskim zajednicama religijske norme. Primjerice, svjedočanstva koja posjedujemo o paleolitskim ljudima, zahvaljujući prije svega otkriću njihovih spiljskih crteža, otkrivaju da je pretpovijesni čovjek živio u organiziranim zajednicama, obvezan mnoštvom zapovijedi i religijskih tabua. Također, suvremena etnologijska istraživanja »primitivnih« kultura polučila su istovrsne spoznaje. Jednako se tako i kod antičkih naroda njihovo najstarije pravo teško može razlučiti od religijskih zapovijedi, a to vrijedi i za najstarije rimsko pravo. Prema mišljenju Marijana Horvata, »u početku je rimsko pravo bilo usko povezano s vjerom. Vjerski propisi (fas) još se ne razlikovahu od pravnih propisa (ius), pravni običaji poka...

Običajnopravne tradicije u Jugoistočnoj Europi, u pravilu, nisu preuzele kodifikacijsku ideju. Iznimno značajan izuzetak u navedenom smislu jest Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru (OIZ) iz 1888. godine. Navedeni zakonik posebice je zanimljiv u hrvatskom kontekstu, kao djelo u svjetskim razmjerima znamenitog cavtatskog pravnika i polihistora Balda (Baltazara) Bogišića (1834.-1908.). Bogišićeva je kodifikacija, bez ikakve dvojbe, najvažnije originalno pravno ostvarenje uopće s područja Jugoistočne Europe, o čemu svjedoči činjenica da je vrlo malo vremena nakon objavljivanja prevedena na čak pet velikih europskih jezika (francuski, njemački, ruski, talijanski, španjolski) te da do danas nisu prestale njezine iscrpne znanstvene analize diljem Europe. OIZ sadržava među svojim od...

Marko Petrak (1972. – 2022.) bio je redoviti profesor u trajnom zvanju i dugogodišnji predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je Pravni fakultet i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i postdiplomski se usavršavao u medievistici (Dubrovačka medievistička radionica pri Međunarodnom sre­dištu hrvatskih sveučilišta, 1994. i 1996.). Magistrirao je građanskopravne znanosti (1997.), a doktorirao iz znanstvene grane rimsko pravo (2003.) na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Postdoktorsko usavršavanje u Centru za studije i istraživanja antičkih prava Sveučilišta u Paviji te gostujući profesor na Sveučilištu u Dubrovniku.Autor je monografija Traditio iuridica, Vol. I.: Regulae iuris (Novi informator, 2010.), Rimska pravna tradicija i hrvat...