Prema članku 150. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kad uspostava prijašnjega stanja, odnosno rastavljanje nije moguće bez nerazmjerno velikih troškova, a nije nastala nova stvar nego je postojećoj stvari kao glavnoj prirasla druga stvar postavši njezinom pripadnošću, ili su u nju uloženi tuđi rad ili sredstva, vlasništvo glavne stvari postoji i dalje, protežući se i na sve ono što je toj stvari priraslo ili je u nju uloženo, a obveznopravna pravila određuju tko ima pravo tražiti naknadu i od koga. Tako u slučaju ulaganja u tuđu nekretninu, za koja se prema pravilima stvarnog prava i sudske prakse ne priznaje stvarnopravni zahtjev za utvrđenje razmjernog idealnog dijela suvlasništva nekretnine u koju je netko učinio ulaganja, onaj koji je u tuđu nekretninu ugradio svoj materijal, koji se ne može odvojiti od glavne stvari, sav ugrađeni materijal postao je prirast glavne stvari, a ulagatelj ima pravo na obveznopravni zahtjev, odnosno na naknadu za učinjena ulaganja.