U rimskoj pravnoj tradiciji, pojam koji označava dužnost svakog zakonskog nasljednika da prije diobe nasljedstva unese u ostavinu sve što je od ostavitelja primio tijekom njegova života (npr. darove, miraz), da bi se izravnala nejednakost između takvih nasljednika i onih koji za života ostavitelja nisu od njega ništa primili.