U rimskom pravu, ugovor o posudbi kao realni kontrakt (contractus) kojim jedna stranka (posuditelj, komodant, commodans) predaje drugoj stranci (posudovnik, komodatar, commodatarius) određenu nepotrošnu stvar na besplatnu uporabu, s tim da je komodant mora nakon ugovorenog roka ili dogovorene uporabe vratiti.