U rimskoj pravnoj tradiciji, exceptiones peremptoriae su trajni prigovori koji negiraju ili ukidaju određeni tužbeni zahtjev, za razliku od exceptiones dilatoriae, tj. odgodnih prigovora koji zaustavljaju, odnosno odgađaju tužbeni zahtjev. Navedeno razlikovanje prvi je put formulirao klasični pravnik Gaj (Gaius) (Institutiones 4, 120).