U rimskoj pravnoj tradiciji, odgovornost suca koji bi povredom svojih dužnosti (officium), a osobito pogrešnom ili pristranom primjenom prava nanio štetu kojoj stranci. Sudac je odgovarao ne samo u situacijama kad bi povredu dužnosti počinio namjerno (dolus), primjerice u slučaju podmićivanja, već i kad bi navedena povreda postojala zbog nemarnosti (culpa), odnosno neznanja (imprudentia).