U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz koji označava pravna pravila koja imaju prisilan karakter, tj. obvezuju pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, za razliku od pravila dispozitivnog prava (ius dispositivum), koja reguliraju određene pravne odnose među pravnim subjektima samo za slučaj kad ih sami subjekti nisu odlučili autonomno urediti na drugi način kakvim svojim pravnim aktom, najčešće ugovorom.