U izvornom smislu, dio rimskog pravnog sustava koji je vrijedio kako za rimske građane (cives Romani), tako i za strance (peregrini). Ius gentium obuhvaćalo je ona pravna pravila koja su se u Rimu razvila s procvatom trgovine sa strancima nakon II. punskoga rata, a regulirala su u prvome redu ugovornopravne odnose.