U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja izražava shvaćanje da izvršavanje subjektivnog prava može predstavljati zloporabu prava, ako se ostvarenje prava sastoji u ponašanju koje je u neskladu s prijašnjim ponašanjem ovlaštenika toga prava.

Pojam bona fide u pravu označuje da je određena osoba pri sklapanju kakvog pravnog posla ili u obavljanju pravnih čina uvjerena da postupa pošteno i u skladu s pravnim poretkom, ili da barem nije svjesna protupravnosti svojih postupaka.