Notorium facti, lat. notornost činjenice, termin je koji se javlja u srednjovjekovnoj pravnoj literaturi označavajući općepoznatost činjenica, i to u odnosu prema notorium iuris (općepoznata pravna činjenica, poput osude) i not...

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo procesnog prava prema kojem činjenice koje su općepoznate (notorne), tj. činjenice koje su poznate širokom krugu ljudi u sredini u kojoj se suđenje obavlja, ne treba dokazivati.

U rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo prema kojem u sudskom postupku nitko nije dužan protiv sebe iznositi činjenice ili okolnosti koje bi mu mogle škoditi te se protiv takve osobe ne mogu u tom slučaju poduzimati nika...