CAUTIO USUFRUCTUARIA, lat. plodouživateljevo osiguranje; u rimskoj pravnoj tradiciji, kod osobne služnosti plodouživanja (ususfructus), plodouživatelj (usufructuarius) bio je obvezan izvršavati svoja ovlaštenja uporabe stvari (usus) i ubiranj...

Ako se povlasno ili poslužno zemljište fizički podijeli, primjerice između više bivših suvlasnika, služnost postoji u korist, odnosno na teret svih tih novih dijelova, na isti način kako je prethodno pripadala nepodijeljenom zemljištu.

Svaka služnost mora imati razumnu svrhu. Ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna; inače je osobna.

Ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar.

Navedena izreka kao načelo stvarnog prava, implicira i da »služnost na služnosti ne može postojati«, tj. da samo pravo služnosti ne može biti objekt nečijeg prava služnosti.

Služnost prestaje sjedinjenjem ili konfuzijom (confusio) ako nositelj prava služnosti stekne vlasništvo stvari koja je opterećena služnošću.