Važeći Zakonik kanonskog prava (Codex iuris canonici - CIC) iz 1983., u svom kan. 1713. navodi arbitražu (iudicium arbitrorum) kao drugi mogući način izbjegavanja suđenja.

U rimskom pravu, izraz kojim se označava suđenje po načelima pravičnosti i čestitosti. Isprva je sudac bio ovlašten u određenim slučajevima prema tim načelima slobodno odmjeravati visinu svote na koju glasi presuda.

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da je prvi uvjet dobrog suđenja i donošenja pravilne sudske odluke prethodna temeljita analiza svih bitnih elemenata konkretnog slučaja.