Načelo bonae fidei protegnuto je na sve ugovorne odnose tek u Srednjem vijeku pod utjecajem kršćanstva.

U rimskoj pravnoj tradiciji, pojmovi koji označavaju određene temeljne koncepte, poglavito obveznog prava. Navedeni su koncepti ugrađeni i u suvremene pravne sustave.

U rimskoj pravnoj tradiciji izreka koja sadržava shvaćanje da je svako prijevarno postupanje (fraus) odnosno postupanje u zloj namjeri (dolus), suprotno načelu dobre vjere (bona fides).

Pojam bona fide u pravu označuje da je određena osoba pri sklapanju kakvog pravnog posla ili u obavljanju pravnih čina uvjerena da postupa pošteno i u skladu s pravnim poretkom, ili da barem nije svjesna protupravnosti svojih postupaka.