Latinske pravne izreke i izrazi, njihovo porijeklo, pravno značenje i funkcija u suvremenim pravnim sustavima i pravnoj praksi.

Ključna riječ: vlasnik

Jeste li mislili

Ukupno dokumenata: 21
24.12.2021.

SERVITUTES DIVIDI NON POSSUNT

Ako se povlasno ili poslužno zemljište fizički podijeli, primjerice između više bivših suvlasnika, služnost postoji u korist, odnosno na teret svih tih novih dijelova, na isti način kako je prethodno pripadala nepodijeljenom zemljištu.
Pročitano
01.10.2021.

TVOJE SVETO, A I MOJE SVETO; ČUVAJ SVOJE, U MOJE NE DIRAJ

Navedenu pravnu izreku oblikovao je naš znameniti pravnik i polihistor Baltazar (Baldo) Bogišić (1834.-1908.), ugradivši je u čl. 997. svoje epohalne crnogorske kodifikacije (Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru - OIZ) iz 1888. godine.
Pročitano
03.09.2021.

KAŽEŠ LI O KAKVOJ STVARI “MOJA JE”, TO JE NAJVIŠE ŠTO KAZATI MOŽEŠ

Navedenu pravnu izreku oblikovao je naš znamenit pravnik i polihistor Baltazar (Baldo) Bogišić (1834.-1908.), ugradivši je u čl. 1015. svoje iznimno značajne crnogorske kodifikacije (Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru - OIZ) iz 1888....
Pročitano
30.07.2021.

REI VINDICATIO EX PRAESUMPTO DOMINIO

U novovjekovnoj rimskoj pravnoj tradiciji, navedeni izraz jest zapravo drugo ime za publicijansku tužbu (actio Publiciana). Nju može podići predmnijevani vlasnik (dominus praesumptus) kao tužitelj koji u konkretnom slučaju može dokazati ...
Pročitano
30.04.2021.

DOMINIUM EST PLENA IN RE POTESTAS

Klasični rimski pravnici oblikovali su koncepciju prava vlasništva kao potpune i isključive pravne vlasti na stvari. Sama formulacija da je vlasništvo (dominium) potpuna vlast na stvari (plena in re potestas) sadržana je u Justinijanovim Instituci...
Pročitano
30.10.2020.

POSSESSOR MALAE FIDEI ULLO TEMPORE NON PRAESCRIBIT

Posjed u dobroj vjeri ili pošten posjed (possessio bonae fidei) postoji ako je posjednik uvjeren u zakonitost svog posjeda, tj. ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Posjed se smatra poštenim (bona fides praesumitur), osim...
Pročitano
09.10.2020.

QUOD LATENTER, AUT PER VIM, VEL ALIAS ILLICITE INTRODUCTUM EST, NULLA DEBET STABILITATE SUBSISTERE

Hrvatski izraz “istinit posjed” ne predstavlja odgovarajući prijevod za rimski izraz possessio non vitiosa.
Pročitano
02.10.2020.

NEMO POTEST PLUS IURIS TRANSFERRE IN ALIUM, QUAM SIBI IPSI COMPETERE DIGNOSCATUR

Načelo sadržano u navedenoj izreci već je prisutno u jednom fragmentu znamenitog klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 50, 17, 54).
Pročitano
25.09.2020.

ACCESSORIUM NATURAM SEQUI CONGRUIT PRINCIPALIS

U svojoj uvodno citiranoj formulaciji  - accessorium naturam sequi congruit principalis – navedena izreka sadržana je kao pravna regula u zbirci kanonskog prava Liber Sextus (5, 13, 42), pape Bonifacija VIII. iz 1298. godine. Međutim, najčešć...
Pročitano
29.05.2020.

RES QUAE PONDERE, NUMERO, MENSURA CONSTANT

“Zamjenjive stvari su one koje se u prometu određuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd. – res quae pondere, numero, mensura constant“
Pročitano
22.05.2020.

LEGEM BREVEM ESSE OPORTET

Kratko i jezgrovito normiranje, za razliku od dugog i kompliciranog, smanjuje mogućnost krivog tumačenja i izigravanja zakona. Izreka je izvorno sadržana u sačuvanim pismima rimskog filozofa Seneke (Epistulae Morales ad Lucilium, 94, 38), a svoju ...
Pročitano
20.03.2020.

ARBOR RADICITUS ERUTA ET IN ALIO POSITA PRIUSQUAM COALUERIT, PRIORIS DOMINI EST; UBI COALUIT, AGRO CEDIT

Sađena biljka, sukladno načelu superficies solo cedit - a što je napose razvidno i iz citirana Paulova shvaćanja - pripada kao priraštaj vlasniku zemljišta.
Pročitano
13.03.2020.

QUOD PER ALLUVIONEM AGRO NOSTRO FLUMEN ADICIT, ID IURE GENTIUM NOBIS ADQUIRITUR

Alluvio označava jednu od vrsta priraštaja (accessio) zemljišta kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva, koja nastupa u slučaju kada voda rijeke postupno nanosi zemlju, pijesak ili mulj uz obalno zemljište.
Pročitano
06.03.2020.

ALVEUS DERELICTUS

U slučaju da vodotok promijeni svoj tok, ostavljeno korito pripada vlasnicima obalnih zemljišta, razmjerno dužini, i to do polovine korita.
Pročitano
25.10.2019.

THESAURUS EST VETUS QUAEDAM DEPOSITIO PECUNIAE, CUIUS NON EXSTAT MEMORIA, UT IAM DOMINUM NON HABEAT

Na temelju sačuvanih izvora, nadalje, može se zaključiti da su rimski pravnici označavali kao thesaurus pokretne stvari veće vrijednosti (novac, dragocjenosti i dr.) koje su toliko dugo bile sakrivene da im se više nije znao vlasnik, pri čemu se m...
Pročitano
15.10.2018.

NEMINI RES SUA SERVIT

Služnost prestaje sjedinjenjem ili konfuzijom (confusio) ako nositelj prava služnosti stekne vlasništvo stvari koja je opterećena služnošću. 
Pročitano
24.10.2016.

NEMO DE DOMO SUA EXTRAHI DEBET

U rimskoj pravnoj tradiciji, pojmom domus označavalo se mjesto gdje određeni čovjek stalno prebiva te drži pretežan ili znatan dio svoje imovine, bez obzira na činjenicu je li on vlasnik nekretnine u kojoj stanuje ili ne.
Pročitano
20.06.2016.

DOMINUS PRAESUMPTUS

U novovjekovnoj rimskoj pravnoj tradiciji, izraz koji označava osobu koja je aktivno legitimirana za publicijansku tužbu (actio Publiciana), tj. »vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika« (o actio Publiciana u antičkom rimskom pravu, njezinu nastan...
Pročitano
16.11.2015.

SI QUIS IN ALIENA TABULA PINXERIT, QUIDAM PUTANT TABULAM PICTURAE CEDERE: ALIIS VIDETUR PICTURAM, QUALISCUMQUE SIT, TABULAE CEDERE. SED NOBIS VIDETUR MELIUS ESSE TABULAM PICTURAE CEDERE

U rimskoj pravnoj tradiciji, tekst sadržan u Justinijanovim Institucijama (Institutiones 2, 1, 34), koji uređuje slučaj kada određena osoba naslika sliku na tuđem materijalu, pravnotehnički označen pojmom pictura.
Pročitano
27.07.2015.

HUNC EGO HOMINEM EX IURE QUIRITIUM MEUM ESSE AIO. SICUT DIXI, ECCE TIBI VINDICTAM IMPOSUI (II.)

Glagol vindicare izvorno je značio »tvrditi da određena stvar ili osoba pripada kakvoj obitelji«, a vindicta kao štap izvorno je predstavljala ritualno sredstvo kojim je pater familias demonstrirao tu pripadnost. 
Pročitano
01.01.2008.

CASUM SENTIT DOMINUS, lat. vlasnik osjeća slučaj, slučaj pogađa vlasnika

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo kojim se određuje tko snosi rizik od šteta za koje nitko ne odgovara jer su nastale slučajem (casus).
Pročitano

Filteri