U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo prema kojem pravni poslovi koje zaključuje opunomoćenik kao zastupnik neposredno obvezuju opunomoćitelja kao zastupanoga, ako su zaključeni u granicama punomoći.

U rimskoj pravnoj tradiciji izraz koji označuje pravni posao koji nastaje tako što osoba s ograničenom poslovnom sposobnošću prihvati ponudu druge strane, ali pod zakonskim uvjetom da posao odobri njegov zakonski zastupnik, npr. skrbnik.

U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz označava osobu koja u određenom postupku zastupa neku stranku i to svojstvo dokazuje ispravom koja ga navodno ovlašćuje zastupati, premda u stvarnosti takvu ovlast nema (npr. punomoć je krivotvorena, zastarjela i...