U rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji, izraz koji najčešće označuje slučajeve u kojima se kanonsko pravo kao pravni poredak Katoličke Crkve izravno primjenjuje u pravnom poretku određene države. Tradicionalno gledano, ius civile u navedenom izrazu ...

Prema Ljetopisu Popa Dukljanina iz 12. st. (Presbyter Diocleas, IX), knjiga najstarijih zakona usvojena na saboru održanom »u ravnici Dalme« (in planitie Dalmae), za koji mnogi povjesničari, počevši od Kukuljevića-Sakcinskog, smatraju da je riječ ...

U međunarodnom pravu, jedan od važnih izvora prava.

Zbirka bizantskog prava u šest knjiga, koju je oko 1345. godine sastavio solunski sudac Konstantin Harmenopulos (Κωνσταντῖνος Ἁρμενόπουλος), kao skraćeni priručnik na temelju Bazilika, najistaknutije i najopsežnije bizantske pravne kodifikacije, k...

Pojam koji se koristi u rimskoj pravnoj tradiciji u različitim značenjima. Najčešće se koristi u izrazu ab initio (»od početka, iz početka«), kojim se označava poništenje svih posljedica što ih je proizveo neki pravno nevaljani akt ili odnos od tr...

Ulpijanova definicija naravnog prava ističe sveprisutnost naravnog prava, dok jedino drugo takvo sačuvano rimsko klasično određenje, ono Paulovo (Paulus), ističe njegovu svevremenost: ono je semper aequum ac bonum.