Objava rata je jednostrani pravni čin koji se izdaje u obliku priopćenja ili odluke kojima jedna država najavljuje početak ratnog stanja drugoj državi. Člankom 1. III. Haške konvencije o započinjanju neprijateljstava (1907.) nalaže se da se međusobna neprijateljstva ne smiju započeti bez prethodnog i izričitog upozorenja danog ili u obliku obrazložene objave rata ili ultimatuma s uvjetnom objavom rata. Austro-Ugarska Monarhija objavila je rat Srbiji telegramom, 28. srpnja 1914., nakon što Srbija nije udovoljila njezinu ultimatumu od 23. srpnja 1914. Povod ultimatumu bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, kojeg je u Sarajevu, 28. lipnja 1914., počinio Gavrilo Princip, pripadnik organizacije Mlada Bosna. 

Ultimatum se sastojao od deset točaka, i rok za odgovor bio je 48 sati. Među najvažnijim zahtjevima bili su oni iz točke 5. kojim se od Srbije tražilo prihvaćanje suradnje predstavnika austrougarske vlade u ugušivanju subverzivnih pokreta i točke 6., o pokretanju sudske istrage protiv svih sudionika koji su sudjelovali u uroti od 28. lipnja 1914., s tim da austrougarski predstavnici sudjeluju u njoj. Srbija je uvjetno prihvatila sve zahtjeve osim ovog iz točke 6., smatrajući da bi se njegovim prihvaćanjem prekršio ustav i kazneni postupak. Telegram o objavi rata kraljevskom ministru vanjskih poslova na francuskom jeziku poslao je austrougarski ministar vanjskih poslova grof Berchtold, 28. srpnja 1914., u 11.10 h iz Beča. U Niš je stigao u 12.30 h. Nikoli Pašiću, predsjedniku Vlade Srbije, uručen je u niškoj kavani Evropa. 

Sadržaj telegrama:

Prvi svjetski rat bio je početak kraja Austro-Ugarske Monarhije, dovršen 1918. godine. Veliki rat ili Rat koji će okončati sve ratove, brojio je više od 40 milijuna žrtava, od kojih je oko 18 milijuna bilo poginulih. Među njima, oko 137 tisuća hrvatskih vojnika izgubilo je živote na ratištima u sklopu austrougarskih snaga, dok ih je oko 109 tisuća stradalo od ratnih djelovanja, epidemija i sl.