Rijetkost je, međutim, da su njihovi počinitelji bili privedeni pravdi. Prva latinskoamerička država koja je pokrenula sudski postupak i osudila počinitelje vojnog udara za uzurpaciju vlasti i kršenje ustavnih normi bila je Bolivija. U „Procesu o odgovornosti Luisa Garcije Meze i njegovih suradnika“, kako se u pravnoj literaturi naziva taj postupak, Vrhovni sud Bolivije donio je 21. travnja 1993. povijesnu presudu o (ustavnoj) odgovornosti bivšeg vojnog diktatora, generala Luisa Garcije Meze i 47 njegovih suradnika i članova vojne vlade za vojni udar počinjen 17. srpnja 1980.

Luis Garcia Meza došao je na vlast nakon što je nasilno prekinuo tijek (trećih u tri godine) općih izbora koji su se odvijali pod predsjedanjem privremene predsjednice Lidije Guiler Tejada i bili u fazi kad je Kongres birao predsjednika. Udar su potpomogli trgovci drogom te europski plaćenici koje je predvodio bivši gestapovac Klaus Barbie. Vojna hunta na čelu s Garciom Meza trajala je trinaest mjeseci te predstavlja jedno od najmračnijih razdoblja u bolivijskoj povijesti zbog ubojstava, mučenja, progonstava političkih neistomišljenika, nestanka ljudi, korupcije i porasta trgovine kokainom. Sve to dovelo je Boliviju u teško stanje, narod u beznađe te konačno i u međunarodnu izolaciju. Zbog upletenosti vlade u trgovinu kokainom, ovaj udar poznat je pod imenom „kokainski udar“.

Suđenje generalu Garciji i 53 njegova suradnika započelo je u veljači 1986. optužbom bolivijskog Kongresa. U sljedećim godinama sud je nekoliko puta nanovo započinjao raspravu, što je bacalo sjenu na njegov rad i izlagalo ga žestokim kritikama. Nakon što je sedam sudaca umirovljeno 1992., novih sedam sudaca dalo je zamah suđenju te ga je dovršilo za dva mjeseca. Garcia Meza osuđen je za 36 točaka optužbe na ukupno 234 godine zatvora, s tim da je mogao odslužiti samo 30 godina (bez prava na pomilovanje) jer je to bila najstroža kazna u Boliviji. Njegovih 47 suradnika osuđeno je na kazne zatvora od jedne do 30 godina, a šest ih je oslobođeno. Sud se bavio trima vrstama kaznenih djela: rušenjem ustavnog i pravnog poretka, kršenjem ljudskih prava i različitim oblicima djela protiv korupcije. Garcia Meza proglašen je odgovornim za genocid zbog masakra nad osam vođa opozicije, za oružanu pobunu, organiziranje oružanih skupina, ubojstva i pronevjeru kao i za potpisivanje odluka koje su bile protivne ustavu i bolivijskim međunarodnim obvezama. Među potonjima bile su poništavanje lipanjskih rezultata izbora iz 1980., vlastito nominiranje za predsjednika, razrješenje sudaca Vrhovnog suda i drugih sudaca u zemlji i dr. Optuženi nisu bili uhićeni niti stavljeni u pritvor. Većina ih je pobjegla iz zemlje prije nego što je suđenje dovršeno. Tek njih 11 odslužilo je kaznu. Garcia Meza bio je prisutan na suđenju do siječnja 1989. zbog optužbe Kongresa da je ukrao i ilegalno prodao dnevnike Ernesta Che Guevare. Nakon toga pobjegao je u Brazil, gdje je živio pod lažnim imenom do 1995., kada je pronađen i izručen Boliviji na odsluženje kazne. U zatvoru je imao sav komfor: tri zatvorske ćelije bile su mu na raspolaganju te roštilj, teretana, sauna i telefon. Te povlastice kasnije su mu ukinute, nakon prosvjeda žrtava i organizacija za zaštitu ljudskih prava. Umro je 2018. godine.

[1]  Izvor: Lehoucq, Fabrice and Pérez Liñán, Aníbal, Regimes, Competition, and Military Coups in Latin America (2009). APSA 2009 Toronto Meeting Paper. Available at SSRN: https://ssrn.com/abstract=1449035, str. 4.