Pjesmu sa 14 kitica, koja veliča svu raznolikost i ljepotu domovine, napisao je jedan od istaknutih nositelja ilirskog preporoda, hrvatski književnik i političar Antun Mihanović (1796.-1861.), a dvanaest godina kasnije, tada kadet graničarske pješačke pukovnije u Glini, skladatelj Josip Runjanin (1821.-1878.), četiri je kitice uglazbio.

Prvi zapis izvornog napjeva notama zabilježio je pjevački pedagog Vastroslav Lichtenegger 1861. godine. S početnim riječima pjesme Horvatska domovino - Lijepa naša domovino, popijevka se prvi put spominje 1864. godine te je s vremenom taj naslov, povremeno kao Lijepa naša, a povremeno kao Lijepa naša domovino u potpunosti zamijenio njezino izvorno ime.

S atributom „himna“ popijevka je prvi put spomenuta 1889. godine u članku o hrvatskim himnama, hrvatskog muzikologa Franje Kuhača (1834.-1911.), a kao takva i izvedena je prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine. Savez hrvatskih pjevačkih društava se 1907. godine obratio ondašnjem Hrvatskom saboru s inicijativom da se Lijepu našu ozakoni kao državnu himnu. Iako ta inicijativa nije postigla uspjeh, popijevka je postala neslužbena hrvatska himna, koja se izvodila u svečanim prilikama prije, između, ali i nakon dvaju svjetskih ratova. Tijekom narodnooslobodilačkog rata “Lijepa naša” nastavila je biti simbolom hrvatske političke tradicije i identiteta. Status himne neformalno joj je priznat na osnivačkoj skupštini ZAVNOH-a održanoj 13. i 14. lipnja 1943. u Otočcu i Plitvičkim jezerima, kada je prvo zasjedanje toga tijela zaključeno svečanim izvođenjem “Lijepe naše”.

Ustavnim amandmanima iz 1972. na Ustav SR Hrvatske, „Lijepa naša“ po prvi je put proglašena službenom himnom tada Socijalističke Republike Hrvatske. Ustavom RH iz 1990. (člankom 11.) propisano je: Himna je Republike Hrvatske “Lijepa naša domovino”.

Današnji zakonski tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev izvornik. Osim što je bilo nužnih promjena zbog moderniziranja jezika, uvedeno je i nekoliko značenjskih promjena. Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 55/90, 26/93 i 29/94) dan je konačan, zakonski tekst himne (članak 16.), napjev s tekstom himne (članak 17.), prigode u kojima se obvezno izvodi himna (članak 18.), kada se i gdje himna može izvoditi te zabrana izvođenja himne na način i u prilikama koji vrijeđaju ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske (članak 19.). Izvornik himne i napjeva himne čuva se u Hrvatskom saboru (članak 21.) te je određeno i da se himna Republike Hrvatske izvodi sviranjem, pjevanjem ili sviranjem i pjevanjem (članak 21.), uz odavanje uobičajenih počasti svih prisutnih (članak 22.).

Spomenik hrvatskoj himni u obliku obeliska visokog 13,20 m, zalaganjem Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“, podignut je na Zelenjaku (na cesti Klanjec-Kumrovec), 24. studenoga 1935. jer je na tom mjestu, navodno, Mihanović dobio nadahnuće za njezino pisanje.