Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Vremeplov
×
05.02.2018.
Vremeplov: Jaltska konferencija – 4.-11. veljače 1945.
Nakon Teheranske konferencije Velika trojica, Staljin, Churchill i Roosevelt, sastali su se u Jalti, na poluotoku Krimu, 4. veljače 1945., na konferenciji tajnog imena »Argonaut« kako bi nastavili razgovore o podjeli Europe.
Svaki od njih imao je svoje ciljeve - Churchill je htio zaštititi Britansko carstvo i riješiti status Njemačke nakon rata, Roosevelt je želio konačan dogovor oko osnivanja Ujedinjenih Naroda i privolu Sovjetskog Saveza da se uključi u rat protiv Japana, dok je Staljin tražio poslijeratnu ekonomsku pomoć te američko i britansko priznanje sovjetske sfere utjecaja u Istočnoj Europi. Ključne točke sastanka bile su pitanja podjele Njemačke na okupacijske zone te uključivanje Francuske u tu podjelu, obvezivanje Njemačke na reparaciju šteta u obliku prisilnog rada, potvrda Curzonove linije između Poljske i Sovjetskog Saveza, sudjelovanje Sovjetskog Saveza u Ujedinjenim narodima, zahtjev Staljina da 16 sovjetskih republika budu članice UN-a, ulazak Sovjetskog Saveza u rat protiv Japana, s tim da će on zauzvrat dobiti južni dio otoka Sahalin, Kuriljsko otočje i pomorsku luku Port Arthur i sl. Jugoslavensko pitanje tada je riješeno dogovorom da novu jugoslavensku vladu sastave Josip Broz Tito i predstavnik jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu, Ivan Šubašić, te da se u AVNOJ, vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, mogu uključiti nekompromitirani članovi bivše skupštine. Konferencija je zapela na tzv. „poljskom pitanju“ i Staljinovoj čvrstoj volji da ne izgubi netom stečenu vojnu kontrolu nad Poljskom i njezinom novoosnovanom prokomunističkom privremenom vladom, dok su Churchill i Roosevelt smatrali da je nekomunistička poljska vlada u egzilu u Londonu pravi predstavnik poljskog naroda. Na Churchillov komentar da je „pitanje Poljske“ za Veliku Britaniju pitanje časti, Staljin mu je odgovorio:
»Za Rusiju ono nije pitanje časti nego i pitanje sigurnosti. Pitanje je časti za Rusiju jer ćemo morati eliminirati puno stvari iz knjiga. Ali, i pitanje je sigurnosti ne samo zato što graničimo s Poljskom, nego i zato što je Poljska tijekom povijesti bila koridor za napade na Rusiju. Dovoljno je što je u posljednjih trideset godina naš njemački neprijatelj prošao ovim koridorom dva puta. To je zato što je Poljska bila slaba. Stoga je i u ruskom i u poljskom interesu da Poljska bude snažna i moćna te u situaciji da u svom i u našem interesu zatvori koridor svojim vlastitim snagama. ... Ono nije samo pitanje časti nego života i smrti za Sovjetski Savez.«[1]
Na kraju je odlučeno da prokomunistička Privremena vlada Poljske uključi „demokratske aktiviste“ iz Poljske i inozemstva te da se nakon rata održe slobodni izbori. Na konferenciji je objavljena Deklaracija o slobodnoj Europi, koja je, između ostalog, predviđala da će se nakon rata u svim oslobođenim zemljama održati slobodni izbori. Staljin navedeno obećanje nikad nije ispunio.
[1] Izvor: http://highered.mheducation.com/sites/dl/free/0072849037/35264/01_4_poland.html, pristupljeno 29. siječnja 2018.
