Sporazum¹ je sklopljen 9. srpnja 1963., a na snagu je stupio 16. rujna 1963., kada je donesen Proglas o Maleziji.

Sporazum o Maleziji ima 11 članaka i 11 aneksa (A-K).² Člankom I. Sporazuma ugovorne strane sporazumijevaju se da će se „kolonije Sjevernog Bornea i Sawaraka i država Singapur udružiti s postojećim državama Malajske Federacije kao države Sabah, Sarawak i Singapur, u skladu s ustavnim instrumentima iz aneksa ovog Sporazuma, nakon čega će se Federacija zvati „Malezija“.“ Aneksom A uređen je Zakon o Maleziji, koji predviđa nove ustavne odredbe, pitanja državljanstva, posebne zakonodavne liste za države Borneo i Singapur i dr. Aneksi, B, C i D uređuju ustave država Sabaha, Sarawaka i Singapura, Aneks F sadrži sporazum o vanjskoj obrani i međusobnoj pomoći, Aneksi G, H i I sadrži naredbu Vijeću o Sjevernom Borneu te sporazume o javnim dužnosnicima Sabaha, Sarawaka i Singapura, Aneks J sadrži sporazum između Vlada Malajske Federacije i Singapura o zajedničkim i financijskim aranžmanima (na ovaj aneks postoji i aneks o pravilniku za singapursku carinu) i konačno Aneks K, koji se odnosi na televizijske prijenose i televiziju u Singapuru.

Nakon potpisivanja ovog Sporazuma u britanskom parlamentu usvojen je Zakon o Maleziji (31. srpnja 1963.) odnosno Zakon o odredbama u vezi s federacijom Sjevernog Bornea, Sawaraka i Singapura s postojećim državama Malajske Federacije. Tim se Zakonom Njezino Veličanstvo u svrhu udruživanja „novih država“ s Malajskom Federacijom (koja će se nakon toga zvati Malezija) odriče suvereniteta i jurisdikcije nad novim državama kako bi se prenio na Malajsku Federaciju i nove države na način kako je dogovoreno s Federacijom i novim državama (misli se na Sporazum od 9. srpnja 1963). U tom cilju izmijenjen je i Zakon o britanskom državljanstvu.³

Dana 28. kolovoza 1963., Sporazum o Maleziji od 9. srpnja 1963. mijenjan je u odnosu na datume te je propisano da će Zakon o Maleziji stupiti na snagu 16. rujna 1963.

U Proglasu o Maleziji 16. rujna 1963., premijer Malezije je, pozivajući se na Sporazum o Maleziji, s naznakom da će se nova federacija zvati Malezija te na sporazum da nakon osnivanja Malezije, države Sabah, Sarawak i Singapur prestaju biti britanske kolonije, da se britanska kraljica odriče suvereniteta i jurisdikcije nad njima i da je proglašen Ustav Malezije, koji je temeljni zakon i dr., potvrdio i proglasio da se od 16. rujna 1963. Malezija sastoji od država Pahang, Trengganu, Kedah, Johore, Negri, Sembilan, Kelantan, Selangor, Perak, Perlis, Penang, Malacca, Singapur, Sabah i Sarawak te da će uz božju milost biti zauvijek neovisne i suverene demokratske države zasnovane na slobodi i pravu, da će težiti zaštiti i održanju mira i sklada među narodima kao i da će poticati mir među nacijama.

Unija navedenih država bila je prožeta nepovjerenjem i ideološkim razlikama singapurskih vođa s federalnom malezijskom vladom.⁴ Nesporazumi su se odnosili kako na politička tako i na financijska, a i rasna pitanja. Usprkos obećanjima o uspostavljanju zajedničkog tržišta, Singapur je bio izložen ozbiljnim trgovinskim ograničenjima, a istovremeno znatno porezno opterećen. Nakon nemira 1964., malezijski premijer donio je odluku o izbacivanju Singapura iz Federacije 9. kolovoza 1965., nakon čega je Singapur postao neovisna i samostalna država.