U Manchesteru su se u kolovozu 2000. rodile blizanke čiji su roditelji Maltežani, doputovali u Englesku u potrazi za pomoći zbog toga što je majka nosila spojene blizanke. Blizanke su bile spojene u donjem dijelu trbuha, ali su mogle ležati na leđima. Pri rođenju jedna blizanka, nazvana Jodie bila je aktivna, dok je kod druge blizanke, nazvane Mary¹, kardiopulmonalni sustav jedva reagirao i potom otkazao. Zaključeno je da Mary ne može funkcionirati bez Jodie čije su srce i pluća obje djevojčice održavale na životu te da bi se Jodie, unatoč teškoćama, mogla spasiti. Liječnici su znali što treba činiti, međutim roditelji, pobožni katolici nisu dali pristanak da se Jodien život spasi, a Maryn ugasi prepustivši tijek događaja prirodi, kao i da je u pitanju božja volja. Stoga su se liječnici obratili engleskom Višem sudu sa zahtjevom za donošenje odluke koja bi potvrdila da planirana operacija nije ubojstvo. Viši je sud naložio razdvajanje, a u odlučivanju se pozvao na odluku najvišeg engleskog suda u slučaju Airdale NHS Trust v Bland iz 1993. u kojem je zaključeno da nije nezakonito povući mehaničku podršku, tj. respiratore s teško ozlijeđene osobe iako su liječnici znali da takvo povlačenje dovodi do smrti te osobe. Sud je smatrao da je navedeni presedan primjenjiv te je povukao analogiju između podrške života koju nudi tehnologija i podrške za život slabije blizanke, Mary, putem njezine veze s organima jače blizanke, Jodie. Odvajanje Mary od “prirodne” životne potpore stoga bi bilo dopušteno i ne bi se smatralo ubojstvom. Međutim, roditelji su izjavili žalbu engleskom Apelacijskom sudu. Apelacijski sud je iznimno dopustio Westminsterskoj nadbiskupiji i Pro-life savezu obraćanje Sudu. Razmatrajući slučaj, Apelacijski sud nije prihvatio razloge nižeg suda istaknuvši bitnu razliku između dozvole da odvojeni život, koji je neodrživ bez tehnologije, nestane kada se ona isključi i kirurške akcije koja bi pozitivno prekinula život. Operacija potrebna za odvajanje Jodie od Mary bila je, prema mišljenju sudaca, radikalna i uključivala je rezanje beba u zdjelici i doniranje Jodie organa koje su blizanke dijelile. Prema Apelacijskom sudu navedeno se nije moglo izjednačiti s jednostavnim isključivanjem respiratora.² Međutim, razlozi triju sudaca o tome zašto je dopušteno razdvojiti blizanke stubokom se razlikuju.

Sudac Alan Ward pozvao se na koncept samoobrane u kojem slučaju pravo može intervenirati. Prema njegovim riječima „da Jodie može govoriti, sigurno bi se pobunila i rekla - prestani Mary, ubijaš me.“ Drugi sudac oslonio se na slučaj R v Dudley and Stepens te se pozvao na nuždu kao obranu. Operacija je prema njegovu mišljenju nužna kako bi se izbjegla neizbježna i nepopravljiva šteta. Treći sudac usredotočio se na moralno razumljivu namjeru kirurga i općenito stajalište struke da se operacija može izvesti.

Odluka o žalbi donesena je 22. rujna 2000. U zaključcima suda istaknuto je poštovanje prema roditeljskim osjećajima, ali i činjenica da, kako je slučaj upućen sudu, tako sud ne može izbjeći odgovornost neodlučivanja o njemu prema svojoj procjeni, a glede najboljeg interesa blizanaca. Potvrđujući Mary pravo na život, ali i Jodie te ističući kako ono sa sobom, kao svoj sastavni dio, uključuje i pravo na tjelesni integritet i autonomiju da vlastito tijelo bude cijelo i netaknuto, Apelacijski sud zaključio je da su i Mary i Jodie lišene tjelesnog integriteta i autonomije kao svog prirodnog prava. Stoga je prema uvjerenju suda postojala čvrsta pretpostavka da će operacija biti u najboljem interesu njih obiju.³ Dana 7. studenoga 2000. obavljena je operacija, a Jodie danas vodi normalan život.⁴