Iako je zabrana bila izravna posljedica utjecaja Katoličke crkve na irsko društvo, bila je skoro apsolutne naravi^[1] jer nije priznavala niti crkvena poništenja.^[2] Prvi pokušaj promjene Ustava po ovom pitanju bio je 1986., kada je Vlada zatražila referendum o prijedlogu X. amandmana na Ustav kojim se ukida zabrana razvoda. Pokušaj je propao jer je za neraskidivost braka glasovalo 63,5 % birača naspram 36,5 % koji su bili za ukidanje zabrane. Unatoč navedenom, u sljedećem razdoblju poduzimani su različiti zakonodavni koraci kako bi se na određeni način omogućilo okončanje braka. Sve te aktivnosti rezultirale su prijedlogom XV. amandmana na Ustav, 1995. godine, kojim će se dopustiti razvod pod određenim uvjetima. Amandmanom je predviđeno da sud može dopustiti raskid braka samo pod uvjetom da su supružnici na datum pokretanja postupka živjeli odvojeno najmanje četiri godine u prethodnih pet godina, da ne postoji razumna mogućnost pomirenja između supružnika, da sud raskid smatra prikladnim u postojećim ili budućim okolnostima za supružnike, njihovu djecu ili oboje, kao i za sve druge osobe propisane zakonom te sukladno ostalim uvjetima propisanim zakonom.^[3] Prije referenduma predstavljen je nacrt obiteljskog zakona koji bi razradio ustavne promjene o ukidanju zabrane, pod uvjetom da referendum uspije, a u referendumskom razdoblju Vlada je javno poticala (»reklamirala«) glasovanje u korist ukidanja zabrane. Vladino »reklamiranje« ukidanja zabrane razvoda na sudu je tjedan dana prije održavanja referenduma osporila zastupnica Zelene stranke te je ishodila zabranu reklamiranja. Iako se snažno protivila amandmanu, stajalište Crkve bilo je da katolici trebaju glasovati prema svojoj savjesti i da neće biti grijeh ako to učine. Na referendum je izašlo 62,5 % birača i amandman je prošao s tijesnom razlikom: za ukidanje zabrane glasovalo je 50,28 % birača naspram 49,72 % birača koji su bili protiv nje. Obiteljski zakon koji je razradio tu ustavnu promjenu donesen je 27. studenoga 1996. Konačna »liberalizacija« razvoda braka u Irskoj postignuta je tek nedavno - na referendumu o XXXVIII. amandmanu na Ustav, održanom 24. svibnja 2019. - ukinut je ustavni zahtjev o odvojenom životu prije razvoda^[4], kao i ustavna odredba o priznanju stranih razvoda, koja nije bila predmet referenduma 1995. godine.

[1] Člankom 41. stavak 2(3) Ustava iz 1937. bilo je određeno: »Neće se donijeti nikakav zakon koji predviđa mogućnost raskida braka.« https://en.wikisource.org/wiki/Constitution_of_Ireland_(original_text), pristupljeno 19. 11. 2019.
[2] Maogoto, Jacskon, »Legalising Divorce in the Republic of Ireland: A Canonical Harness to the Legal Liberation of the Right to Marriage Among the Disenfranchised«, p 2 https://www.academia.edu/228050/Legalising_Divorce_in_the_Republic_of_Ireland_A_Canonical_Harness_to_the_Legal_Liberation_of_the_Right_to_Marriage_Among_the_Disenfranchised?auto=download, pristupljeno 18. 11. 2019.
[3] Izvor: http://www.irishstatutebook.ie/eli/1995/ca/15/enacted/en/print.html?printonload=true, pristupljeno 19. 11. 2019.
[4] Na referendumu je glasovalo 50,83 % birača, od kojih je 82,07 % bilo za ukidanje zahtjeva o odvojenom životu naspram 17,93 % za ostanak toga uvjeta.