1. Uvodne napomene
Kaznena djela protiv okoliša prouzročuju značajne štete za okoliš u Europi, ali i u svijetu. Naime, vrlo često posljedice takvih kaznenih djela imaju i prekogranični aspekt. Stoga su kaznena djela protiv okoliša ozbiljan i rastući problem koji treba rješavati na europskoj razini.

Karakteristično je za takva kaznena djela da prouzročuju značajnu štetu ili opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje. Najčešća kaznena djela protiv okoliša ogledaju se kao protupravno ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak, vodu ili tlo; protupravnu trgovinu životinjama; protupravno odlaganje otpada, posebice opasnog otpada itd.

Da bi se zajamčila visoka razina zaštite okoliša, potrebno je riješiti sve veći problem rastućeg broja kaznenih djela protiv okoliša.¹

Počinitelji takvih kaznenih djela ostvaruju visoku dobit, a s druge strane postoje velike teškoće prilikom procjene štete od počinjenja takvog djela.

2. Direktiva o zaštiti okoliša putem kaznenog prava 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, od 19. studenoga 2008.
Kako pravo zaštite okoliša treba provoditi na učinkovit način, Europska unija donijela je brojne zakonodavne akte o zaštiti okoliša, a države članice obvezatne su te akte prenijeti u svoja nacionalna zakonodavstva i provoditi ih. Iskustvo je, međutim, pokazalo da sankcije koje trenutno primjenjuju države članice nisu uvijek dostatne da bi se ostvarilo puno poštovanje prava Zajednice. Takvo poštovanje zakona moglo bi se i trebalo ojačati postojanjem kaznenih sankcija kojima se pokazuje društvena osuda kvalitativno drukčije prirode u usporedbi s administrativnim sankcijama ili mehanizmima naknade u okviru građanskog prava.
To je razlog zašto je Komisija predložila Direktivu koja zahtijeva od država članica da osiguraju kaznene sankcija za najteža kaznena djela protiv okoliša, jer je samo takva mjera prikladna za postizanje odgovarajuće provedbe prava zaštite okoliša.
Da bi se riješilo to pitanje, a nakon dugotrajnih institucionalnih rasprava i dvije presude Europskog suda pravde o opsegu nadležnosti Zajednice u području kaznenog prava, Vijeće i Europski parlament usuglasili su se o tekstu Direktive o zaštiti okoliša putem kaznenog prava.²

2.1.Obveze država članica EU
Direktiva 2008/99/EZ zahtijeva od država članica da određene aktivnosti onečišćenja proglase kažnjivima prema kaznenom pravu, a ne prema upravnom pravu (prekršajnom pravu) kojim su predviđene blaže kazne. Članak 3. zahtijeva od država članica da poduzmu potrebne mjere i sastave popis kršenja zakona EU na području zaštite okoliša koja se smatraju kaznenim djelima prema domaćem pravu. To uključuje: onečišćenje zraka, tla ili vode; trgovanje primjercima zaštićenih biljnih ili životinjskih vrsta; protupravno odlaganje otpada. Moraju se uvesti sankcije kojima se kažnjava ne samo nezakonito postupanje pojedinaca, već uvesti sankcije za ista kaznena djela kad su počinjena od pravne osobe. Međutim, u potonjem slučaju države članice mogu birati između primjene kaznenopravnih ili upravnopravnih sankcija. Države članice trebale su do 26. prosinca 2010.donijeti zakone, uredbe i upravne propise nužne za postupanje u skladu s Direktivom.

Dakle, Direktiva 2008/99/EC utvrđuje mjere zaštite okoliša kroz kazneno pravo -
popis djela protiv okoliša koja se moraju propisati kao kaznena djela od strane svih država članica, ako su počinjena s namjerom ili iz ozbiljnog nehaja, s teškim posljedicama. 

Naime, Direktiva ne stvara novi popis kaznenih djela, već upućuje na postojeću legislativu EU o okolišu, a država članica mora osigurati da povrede zakona podliježu učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznenopravnim sankcijama.

2.2.Radnje koje predstavljaju kazneno djelo
Sukladno Direktivi 2008/99/EC države članice utvrđuju koje radnje predstavljaju kazneno djelo ako se počine protuzakonito i namjerno ili barem iz krajnje nepažnje, i to:

• ako je nastupila znatna šteta u zraku, tlu, vodi ili na životinjama ili biljkama ili prouzročila smrt ili tešku tjelesnu ozljedu bilo koje osobe;

• uvođenje ionizirajućeg materijala ili emisija ionizirajućeg zračenja;
• nezakonito postupanje (odlaganje, prijevoz, skladištenje i dr.) s otpadom (uključujući i opasni otpad);

• nezakoniti rad postrojenja, u kojima se odvijaju opasne aktivnosti, te se koriste opasne tvari;

• ilegalne pošiljke otpada;

• nezakonita proizvodnja, prerada, skladištenje, uporaba, transport, izvoz ili uvoz nuklearnog materijala ili drugih opasnih radioaktivnih tvari;

• nezakonito posjedovanje, uzimanje, oštećivanje, ubijanje ili trgovanje primjercima zaštićenih divljih vrsta faune ili flore;

• trgovanje primjercima zaštićenih divljih vrsta faune ili flore;

• svako ponašanje koje prouzročuje značajno narušavanje staništa unutar zaštićenog područja;

• nezakonita trgovina ili uporabe tvari koje oštećuju ozon.

3. Kazneno djelo protiv okoliša u zakonodavstvu Republike Hrvatske - kratak pregled
Kaznena djela protiv okoliša regulirana su u Republici Hrvatskoj u posebnoj Glavi XX. Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 125/11 i 144/12) pod naslovom »Kaznena djela protiv okoliša«.

Također, u kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske preuzeta je i Direktiva 2008/99/EC što je rezultiralo time da ta Glava Kaznenog zakona ima niz novih kaznenih djela koja prije nisu bila propisana kao kaznena djela.

U posljednje vrijeme u većem broju zakonodavstava kaznena djela protiv okoliša pretežno se reguliraju kao kaznena djela ugrožavanja kod kojih se ne traži da dođe do povređivanja zaštićenog pravnog dobra (okoliša) već je dovoljna i opasnost od njegova povređivanja (apstraktno ugrožavanje), a upravo takav način reguliranja slijedilo se kod usklađenja hrvatskog kaznenog zakonodavstva u Glavi XX. koja se odnosi na kaznena djela protiv okoliša.

Nadalje, većina propisanih kaznenih djela protiv okoliša su blanketne norme -
što znači da je kroz blanketnost norme (»tko protivno propisima«) predviđena akcesornost takvog djela te je za primjenu pojedinog kaznenog djela relevantan, primjerice, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti zraka…..i drugi.

U Republici Hrvatskoj relevantno zakonodavstvo koje se odnosi na materiju odgovornosti za kaznena djela iz područja okoliša je:

• (prijašnji) Kazneni zakon do 1. siječnja 2013. (Nar. nov., br. 110/97, 27/98 -
 ispr., 50/00 - Odluka USRH, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - Odluka USRH, 105/04, 84/05 - ispr., 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 - Odluka USRH);

• (novi) Kazneni zakon, stupio na snagu 1. siječnja 2013. (Nar. nov., br. 125/11 i 144/12);

• Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Nar. nov., br. 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12);

• Zakon o kaznenom postupku (Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11 i 121/11 - proč. tekst);

• Zakon o državnom odvjetništvu (Nar. nov., br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13 i 148/13 - u nastavku teksta: ZDO);

• Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (Nar. nov., br. 76/09);

• Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika (Nar. nov., br. 89/10);

• Prekršajni zakon (Nar. nov., br. 107/07, 39/13 i 157/13 - u nastavku teksta: PZ).

3.1.Odgovornost pravnih osoba
Što se tiče odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela protiv okoliša, na njih se primjenjuje Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela³ koji u svojim odredbama propisuje da će se pravna osoba kazniti za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugog, te će se pod tim uvjetima kazniti pravna osoba za kaznena djela propisana Kaznenim zakonom i drugim zakonima, dok se odgovornost pravne osobe temelji na krivnji odgovorne osobe.

3.2.Dužnost prijave kaznenog djela
Dužnost prijaviti kazneno djelo u Republici Hrvatskoj ima svatko, te se prijava za kazneno djelo protiv okoliša može podnijeti Državnom odvjetništvu, policiji, Inspekciji Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

Sva državna tijela postupaju u okviru svoje nadležnosti, ali najvažniju ulogu ima Državni odvjetnik koji je dužan za sva kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti istraživati je li počinjeno kazneno djelo. Državni odvjetnik vodi kazneni progon kod kaznenog djela protiv okoliša, on usmjerava i nadzire rad drugih državnih tijela te podnosi optužnicu.

4.Vrste kaznenog djela protiv okoliša i kaznena djela iz Glave XX. Kaznenog zakona RH

4.1.Vrste kaznenog djela protiv okoliša
Što se tiče vrste kaznenog djela protiv okoliša postoje: 

• kaznena djela koja se odnose samo na povredu upravnih odredaba - nema ugrožavanja ili stvarne štete potrebne za kaznu;

• kaznena djela ugrožavanja - dostatno je apstraktno ugrožavanje zaštićenih dobara, kao što su fauna, flora ili staništa, voda, tlo ili zrak da bi bilo počinjeno kazneno djelo protiv okoliša, primjerice, »može ugroziti …«;

• kaznena djela kojima je prouzročena šteta - ilegalne radnje sankcionirane samo u slučajevima kad nastane šteta. Šteta je preduvjet za kaznenu odgovornost.

4.2  Kaznena djela protiv okoliša u odredbama novog KZ-a
Kaznena djela protiv okoliša iz novog KZ-a:

• onečišćenje okoliša, članak 193.;

• ispuštanje onečišćujućih tvari s plovnog objekta, članak 194.;

• ugrožavanje ozonskog sloja, članak 195.;

• ugrožavanje okoliša otpadom, članak 196.;

• ugrožavanje okoliša postrojenjem, članak 197.;

• ugrožavanje okoliša radioaktivnim tvarima, članak 198.;

• ugrožavanje bukom, vibracijama ili neionizirajućim zračenjem, članak 199.;

• uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti, članak 200.;

• uništavanje staništa, članak 201.;

• trgovanje zaštićenim prirodnim vrijednostima, članak 202.;

• protuzakonito unošenje u okoliš divljih svojti ili GMO-a, članak 203.;

• protuzakoniti lov i ribolov, članak 204.;

• ubijanje ili mučenje životinja, članak 205.;

• prenošenje zaraznih bolesti životinja i organizama štetnih za bilje, članak 206.;

• proizvodnja i stavljanje u promet štetnih sredstava za liječenje životinja, članak 207.;

• nesavjesno pružanje veterinarske pomoći, članak 208.;

• pustošenje šuma, članak 209.;

• promjena vodnog režima, članak 210.;

• protupravna eksploatacija rudnog blaga, članak 211.;

• protupravna gradnja, članak 212.

4.3.Institut djelotvornog kajanja
Kako je u Republici Hrvatskoj uveden dominantno ekocentrični model kaznenih djela (dovoljno je već nehajno apstraktno ugrožavanje da bi se radilo o kaznenom djelu) uveden je i poseban institut - Djelotvorno kajanje. Smisao tog instituta je da Sud može osloboditi kazne počinitelja kaznenog djela: Onečišćenja okoliša (čl. 193.), Ugrožavanje okoliša otpadom (čl. 196.), Ugrožavanje okoliša postrojenjem (čl. 197.) i Ugrožavanja okoliša radioaktivnim tvarima (čl. 198.) koji prije nastupa teških posljedica dobrovoljno otkloni opasnost ili stanje koje je prouzročio. Taj institut prikladan je za provedbu načela da kazna mora biti ultima ratio te istodobno daje poticaj počiniteljima da otklone onečišćenje prije negoli nastupe teške posljedice kao: smrt, teška tjelesna ozljeda, teško narušenje zdravlja jedne ili više osoba, promjene prouzročene onečišćenjem koje se ne mogu dulje vrijeme otkloniti, velika nesreća.

Kako i kod druge vrste kaznenih djela tako i u slučaju Kaznenih djela protiv okoliša, a zbog nastupanja određenih kvalifikatornih okolnosti, postoji kategorija - Teških kaznenih djela protiv okoliša. Teška kaznena djela protiv okoliša su djela kod kojih zbog nastupanja kvalifikatornih okolnosti u smislu nabrojenih teških posljedica Kazneno djelo dobiva na svojoj težini te se za takvo djelo propisuje teža kazna.

4.4. Pregled statističkih podataka⁴ koji se odnose na kaznena djela protiv okoliša
To su podaci najvećeg Općinskog suda, Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, za razdoblje posljednjih 10 godina, zaključno s 24. studenim 2013. Statistički podaci Općinskog kaznenog suda pokazuju da se najveći broj prijavljenih kaznenih djela protiv okoliša odnosi na kazneno djelo Ugrožavanje okoliša otpadom (čl. 252. prijašnji Zakon) i Mučenje životinje (čl. 260. prijašnji Zakon).

Zasigurno je za svaku pohvalu učinkovitost rada Općinskog kaznenog suda u Zagreba, u rješavanju navedenih kaznenih djela jer do 24. studenoga 2013. nema niti jedan neriješeni predmet kaznenog djela protiv okoliša.

Tablica

5.Zaključak i preporuke
Očekuje se da će zbog promjena Kaznenog zakona i propisivanja većeg broja kaznenih djela protiv okoliša kao i zbog aktualnosti tematike, priljev te vrste kaznenih prijava (optužnica) protiv počinitelja kaznenih djela biti puno veći u dogledno vrijeme, stoga se kontinuirano vođenje sudske prakse s primjerima dobre prakse iz EU pokazuje kao nužnost.

Nadalje, sva državna tijela trebaju raditi na izobrazbi svojih djelatnika o toj specifičnoj vrsti kaznenih djela. Potrebno je u obliku priručnika napraviti smjernice za procesnopravno postupanje inspekcijskih službi, nadležnih u području zaštite okoliša.

Također, prijeko je potrebna suradnja svih institucija na što učinkovitijem otkrivanju i kažnjavanju počinitelja, ali i saniranju posljedica tih kaznenih djela jer, kao što smo napomenuli u uvodu, posljedice od većine takvih kaznenih djela ne odražavaju se samo na pojedinca već na zajednicu u cijelosti, na sve ljude i raspoloživa dobra dostupna većem broju ljudi (zrak, voda, tlo) te, stoga, svi trebaju biti posebno djelotvorni i brzi pri rješavanju te vrste kaznenih djela.

1 Kaznena djela protiv zaštite okoliša regulirana su u glavi XX. novog Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 125/11 i 144/12). 
2 Direktiva 2008/99/EZ o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (Sl. l. L 328/28 od 6. prosinca 2008.). 
3 Nar. nov., br. 151/03, 110/07 i 45/11. 
4 Izvor: Statistički podaci Općinskog kaznenog suda u Zagrebu.