Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, neovisno o životnoj dobi, mali su ljudi koji su bili primorani, zbog životnih okolnosti u kojima su se neskrivljeno našli, ranije odrasti, pa će se tako prosječno dijete možda jednom u svom djetinjstvu susresti s pojmom posvojenje, udomljenje, a da pritom neće imati predodžbu o samom smislu tih pojmova, dok će udomljeno dijete, primjerice u šestoj godini, dobro znati sve o problematici udomiteljstva, pa i posvojenja. Međutim, to njihovo uvjetno rečeno ranije odrastanje nije toliko strašno ako se ona nalaze u udomiteljskim obiteljima koje im simuliraju pravo obiteljsko okruženje, a ne primjerice u domu. Autorica, stoga, u ovom članku piše o zakonskom okviru udomiteljstva i iznosi svoje prijedloge i mišljenja de lege ferenda Zakona o udomiteljstvu.