U ovom članku bavit ćemo se pitanjem sudjelovanja udruga za zaštitu okoliša u postupcima ocjene prihvatljivosti utjecaja plana ili projekta na ekološku mrežu, a povod za njegovo pisanje jest presuda Suda Europske unije u predmetu C-243/15 Lesoochranárske zoskupenie VLK (Udruga za zaštitu šuma VUK)[1]. S pomoću prikaza navedene presude, u zadnjem dijelu ovog članka razmotrit ćemo usklađenost Zakona o zaštiti prirode, ali i Zakona o zaštiti okoliša (u nastavku teksta: ZOZO)[2] s odredbama Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša[3] sastavljenoj u Aarhusu (u nastavku teksta: Aarhuška konvencija ili Konvencija).