Ovaj članak posljedica je velikog broja predmeta koji se javljaju pred sudovima vezano uz prijevremeni raskid ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga te različitu sudsku praksu kada do raskida ugovora dođe krivnjom korisnika usluga, a prije isteka roka na koji je ugovor zaključen. Članak, također, ukazuje na odredbe koje uređuju prava i obveze ugovornih strana u slučaju prijevremenog raskida ugovora, i to kroz tri različita propisa: Zakon o obveznim odnosima (u nastavku teksta: ZOO) , Zakon o zaštiti potrošača (u nastavku teksta: ZZP) te Zakon o elektroničkim komunikacijama (u nastavku teksta: ZEK) . Bez pretenzije da odgovori na sva pitanja vezana uz navedenu problematiku, u ovom članku autorica daje pregled sudske prakse, obrazloženja pojedinih sudova za odluke o prihvaćanju ili odbijanju zahtjeva pružatelja usluga te umjesto zaključka, zaključak koji je donesen na sastanku Vrhovnog suda s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova.