U rimskoj pravnoj tradiciji, shvaćanje znamenitog klasičnog rimskog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 6, 1, 9) kojim je izraženo pravilo da pasivno legitimirana osoba u vlasničkoj parnici (rei vindicatio) može biti kako svaki posjednik, tako i svaki detentor, koji ima faktičnu vlast na spornoj stvari u trenutku litiskontestacije (litis contestatio), kao konačnom aktu postupka pred pretorom (in iure), kojim se utvrđuje predmet spora i izabire sudac čijoj će se odluci stranke podvrgnuti.