U rimskom klasičnom pravu, pisane isprave sastavljene pred svjedocima i objektivno koncipirane - tj. napisane u trećem licu poput zapisnika, s pečatima sastavljača i svjedoka, a vjerojatno i samih stranaka - kojima se utvrđuje da je određena osoba obvezna nekoj drugoj osobi ispuniti određenu obvezu, u prvom redu isplatiti izvjesnu svotu novca.