Na primjeru odluke Suda Europske unije, poslovni broj C-512/17, autor u ovom članku razmatra utvrđivanje uobičajenog boravišta djeteta u kontekstu članka 8. st. 1. Uredbe br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000. Zaključuje da uobičajeno boravište djeteta, u smislu navedene Uredbe, treba tumačiti tako da ono odgovara mjestu gdje se stvarno nalazi središte njegovih životnih interesa. Na nacionalnom je sudu da utvrdi gdje se nalazi to središte u trenutku podnošenja zahtjeva u svezi s roditeljskom odgovornošću prema djetetu, na temelju skupa suglasnih činjeničnih elemenata.