Stručni članci
×
16.09.2019.
Vremeplov: Malezijski sporazum – 16. rujna 1963.
Malezijski sporazum ili Sporazum između Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Malajske Federacije, Sjevernog Bornea, Sarawaka i Singapura, koji se odnosi na Maleziju*, potpisan 9. srpnja 1963. u Londonu, stupio je na snagu 16. rujna 1963.
Njime su Sjeverni Borneo, Sarawak i Singapur pristupili postojećim državama u okviru Malajske Federacije, tvoreći uniju nazvanu Malezija. Malajska Federacija nastala je, pak, 1. veljače 1948., na temeljima Malajske unije, koju je osnovala Britanska Malaja 1946., te je u okviru Zajednice nacija (engl. Commonwealth of Nations) stekla neovisnost 31. kolovoza 1957.
Stvaranju Malezije prethodila je jaka aktivnost Ujedinjenih naroda u cilju dekolonizacije i provedbe Deklaracije o dekolonizaciji, tj. Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima UN-a iz 1960., u kojoj je navedeno da svi narodi imaju pravo na samoodređenje i tražilo se da se kolonijalizam brzo i bezuvjetno privede kraju.
Stvaranju Malezije prethodila je jaka aktivnost Ujedinjenih naroda u cilju dekolonizacije i provedbe Deklaracije o dekolonizaciji, tj. Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima UN-a iz 1960., u kojoj je navedeno da svi narodi imaju pravo na samoodređenje i tražilo se da se kolonijalizam brzo i bezuvjetno privede kraju.
Prema Malezijskom sporazumu, Velika Britanija obvezala se donijeti zakon kojim će odustati od suverene kontrole nad Singapurom, Sarawakom i Sjevernim Borneom. Nakon njegova potpisivanja, britanski parlament usvojio je, 31. srpnja 1963., tzv. Malezijski zakon, u kojem je navedeno:
»U cilju omogućavanja Sjevernom Borneu, Sarawaku i Singapuru (u ovom Zakonu nazvanih 'nove države') da se udruže s postojećim državama Malajske Federacije (u ovom Zakonu nazvanom 'Federacija'), koja će se nakon dana kada se nove države udruže, kako je naprijed rečeno (u ovom Zakonu nazvan 'određeni dan'), zvati Malezija, Njezino Veličanstvo odriče se suverenosti i jurisdikcije u odnosu na nove države tako što ih predaje na način kako je dogovoreno između Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske i Federacije novih država.«
Svojevrstan kamen spoticanja u učvršćivanju Malezije kao države činio je Singapur, čija se vlada često sukobljavala sa središnjom malezijskom vladom o različitim gospodarskim i političkim pitanjima. Iako je bilo dogovoreno uspostavljanje zajedničkog tržišta, Singapur se kontinuirano suočavao s ograničenjima u poslovanju s ostatkom Malezije. Zauzvrat, Singapur je onemogućavao Sjeverni Borneo (sada Sabah) i Sarawak u gospodarskom razvitku, neodobravajući im zajmove. Tenzije su dosegle vrhunac nakon općeg štrajka i rasnih nemira u Singapuru 1964., koje su dovele do toga da je malezijski predsjednik vlade preporučio malezijskom parlamentu da izglasa izlazak Singapura iz Malezije. Dana 9. kolovoza 1965., sa 126 glasova za naspram 0 protiv (singapurski zastupnici nisu prisustvovali sjednici), malezijski parlament odlučio je izglasati amandman na Ustav kojim se Singapur isključuje iz Malezijske federacije. Time je Singapur, protivno svojoj volji, stekao neovisnost.
Godine 2019. krenule su aktivnosti vezane uz reviziju Malezijskog sporazuma, u odnosu na savezne države Sabah (Sjeverni Borneo) i Sarawak, koje su amandmanima na Ustav tražile jednak položaj. Budući da prijedlog promjene Ustava nije prošao, malezijska vlada pristala je revidirati Sporazum i u tom cilju ustanovila je Poseban odbor za reviziju Malezijskog sporazuma, koji je do 31. kolovoza 2019. trebao imati izvješće o tome.
Godine 2019. krenule su aktivnosti vezane uz reviziju Malezijskog sporazuma, u odnosu na savezne države Sabah (Sjeverni Borneo) i Sarawak, koje su amandmanima na Ustav tražile jednak položaj. Budući da prijedlog promjene Ustava nije prošao, malezijska vlada pristala je revidirati Sporazum i u tom cilju ustanovila je Poseban odbor za reviziju Malezijskog sporazuma, koji je do 31. kolovoza 2019. trebao imati izvješće o tome.