Nemate pravo pristupa datoteci

22.01.2018.

Vremeplov: Smaknuće kralja Luja XVI. – 21. siječnja 1793.

Nakon napada na palaču Tuileries, 10. kolovoza 1792., francuski revolucionari su pred Zakonodavnu skupštinu Francuske postavili dva zahtjeva: uhićenje kralja Luja XVI. i rušenje monarhije, koja je od Ustava 1791. bila ustavna monarhija.
Obama zahtjevima je udovoljeno. Kralj je uhićen i lišen svih kraljevskih ovlasti i titula, odveden je u tvrđavu na sjeveru Pariza te je postao »građanin Luj Capet«[1], a Zakonodavna skupština prerasla je u Nacionalnu konvenciju, koja je ukinula monarhiju 21. rujna 1792. 
Zahtjevi javnosti da se kralju sudi doveli su Nacionalnu konvenciju u nedoumicu po pitanju može li se Luju uopće suditi za zločine za koje ga se teretilo da ih je počinio na ustavnom prijestolju, jer je Ustavom iz 1791. monarh bio izvan sudske nadležnosti, kao i da ga je on štitio od bilo kakve kazne osim skidanja s prijestolja. Ipak, odlučeno je da mu se sudi, a sama Nacionalna konvencija imala je ulogu sudca i porote. Dana 3. prosinca Luj je izveden pred Nacionalnu konvenciju, koja ga je suočila s 33 točke optužnice za izdaju, sabotažu i pogreške u vođenju. Kako nije bilo niti zakonskog niti ustavnog uporišta za takvu ulogu Nacionalne konvencije, Lujov branitelj, Raymond de Sèze, obratio se, 26. prosinca, »sudu« riječima: 
»Građani, ovdje ću vam govoriti s pozicije slobodnog čovjeka: tražim među vama sudce, a vidim samo tužitelje. Želite se izjasniti o Lujovoj sudbini, a već ste to učinili! Želite se izjasniti o Lujovoj sudbini, a vaša mišljenja već kruže Europom! Luj će biti jedini Francuz za kojeg neće biti ni zakona ni postupka? On neće imati ni prava građanina ni kraljevske ovlasti. Neće uživati ni u svom starom položaju ni u novom. Kakva čudna i nezamisliva sudbina!«
Kralj je bio aktivno uključen u svoju obranu, davao je konačno odobrenje na pravne argumente koji su pripremani za suđenje, pri čemu nije dopuštao nikakvo prizivanje suosjećanja. Fokus obrane bio je na ustavnoj nepovredivosti monarha i nezakonitosti suđenja, ali unatoč briljantnoj obrani, njegova vlastita svjedočenja bila su neuvjerljiva i rušila su je. 
Dana 15. siječnja 1792., nakon kratkog odlučivanja, zastupnici Konvencije, sa 693 glasa »za« i 49 suzdržanih ili odsutnih, donijeli su odluku o kraljevoj krivnji. O kazni je odlučeno tek 17. siječnja 1792., nakon što je srušen prijedlog za »žalbu narodu«, koja bi po naravi bila referendum o tome treba li kralj umrijeti ili ne, te je sa 387 glasova »za« nasuprot 337 »protiv« odlučeno da se kralj smakne. Među prvima koji su glasovali za smrt bio je i sam Robespierre, koji je rekao: »Osjećaj koji me navodi na ukidanje smrtne kazne isti je onaj koji me danas prisiljava da tražim da se ona primijeni na tiraninu moje zemlje.«
Nakon što mu je udovoljeno da se pozdravi s obitelji, Luj XVI. je, 21. siječnja 1793., u kočiji doveden na Trg revolucije, gdje ga je dočekalo oko sto tisuća ljudi i gdje je smaknut odrubljivanjem glave. Tijelo i glava bačeni su u jamu na mjesnom groblju i zatrpani vapnom. 

* Izvor: http://alphahistory.com/frenchrevolution/trial-execution-of-louis-xvi/, pristupljeno 14. 1. 2018.
[1] Capet je ime dinastije kojoj je pripadao.