"Sud EU-a donio je dugo očekivanu i izuzetno važnu presudu u španjolskom predmetu C-452/18, kojom su i naši sudovi dobili sve potrebne odgovore na pitanja vezana za prava potrošača koji su konvertirali CHF kredite", stoji u priopćenju Udruge Franak.

Iz te presude Suda EU-a izdvajaju da je njome utvrđeno da potrošač može sklopiti sporazum kojim zamjenjuje nevaljanu odredbu drugom odredbom, međutim zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 i koristi koje bi imao od sudskog proglašenja odredbe nepoštenom, potrošač se može odreći samo ako je u trenutku odricanja znao da je odredba o kojoj sklapa sporazum nepoštena i ništetna i slobodno pristao da se zaštite odrekne. Odredba ugovora kojom se mijenja potencijalno nepoštena ugovorna odredba, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo na način da je potrošač mogao utjecati na njezin sadržaj, može se testirati na poštenost i može se proglasiti nepoštenom. Odredba kojom se mijenja potencijalno nepoštena ugovorna odredba smatra se nepoštenom ako, u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, prouzrokuje neravnotežu na štetu potrošača, a to osobito podrazumijeva isključenje prava potrošača na sudsku zaštitu.    Potrošač nikada valjano ne može ugovoriti odricanje od buduće sudske zaštite, odnosno ne može se odreći prava osporavanja odredbi ugovora kojim se mijenja potencijalno nepoštena ugovorna odredba, prenose iz Udruge Franak temeljem presude u španjolskom predmetu. 

Također prenose kako se odredba u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da te odredbe nema, može smatrati "nepoštenom", osobito ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze.

Prevodeći to na konkretni "slučaj franak" u Hrvatskoj, iz Udruge Franak ističu kako za potrošače koji su konvertirali CHF kredite presuda znači da se konverzijom kredita nisu odrekli sudske zaštite i zaštite koju im jamči europska Direktiva 93/13, a to je povrat svih koristi koje je nepošteni trgovac stekao. Nadalje, kako tumače, potrošači su se takve zaštite mogli odreći samo izričito, slobodno i informirano, što znači da su morali u trenutku sklapanja sporazuma znati da je odredba po kojoj se zaštite odriču nepoštena i ništetna, a u trenutku konverzije valuta švicarski franak je bila valjana pa prema tome potrošači nisu znali niti mogli znati iznos obeštećenja kojeg se eventualno odriču. Kao treću značajku presude za "slučaj franak" u Hrvatskoj ističu kako se i odredbe osnovnih ugovora, i odredbe dodatka ugovora kojima je provedena konverzija, mogu ocjenjivati nepoštenima i za tu ocjenu uvijek vrijede pravila savjesnosti i poštenja. 

"Presudom C-452/18 Sud EU-a nadopunio je presudu C-118/17 kojom je već utvrđeno da nakon konverzije potrošač i dalje ima pravo zatražiti povrat svega što je banka stekla korištenjem nepoštenih ugovornih odredaba. Ovdje sud potvrđuje da to vrijedi i kada stranke postignu sporazum kojim mijenjaju sporne ugovorne odredbe, baš kao što je bilo u slučaju konverzije", navode iz Udruge Franak.

Očekuju i da stavove izražene u presudama Suda EU-a "konačno potvrdi" i Vrhovni sud RH u nekoj od revizija koje se vode u povodu pravomoćnih presuda za konvertirane kredite.

"Proglašavamo konačnu pobjedu potrošača protiv banaka u dijelu koji se tiče prava na obeštećenje iz konvertiranih kredita. Sljedeća bitka koja se mora dobiti je ona za ništetnost temeljnih CHF ugovora, čime će sva neriješena pravna pitanja u slučaju franak konačno biti riješena", zaključuje se u priopćenju Udruge Franak.

(HINA, 9. 7. 2020.)