Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doplatku za djecu

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doplatku za djecu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora, podnio  je Klub zastupnika Mosta, aktom od 28. ožujka 2023.

U prijedlogu se ukratko pojašnjava postojeće stanje te pojašnjavaju izmjene spomenutog zakona:

„Postojećim Zakonom o doplatku za djecu (,Narodne novine“ broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18) propisano je da se pravo na doplatak za djecu stječe i ostvaruje ovisno o visini ukupnog dohotka članova kućanstava korisnika i drugih uvjeta utvrđenih tim Zakonom.

Dalje je propisano da pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom da mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 70% proračunske osnovice i da živi u kućanstvu s djetetom. Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno ne prelazi 16,33% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 9% proračunske osnovice, po djetetu.

Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 16,34 i 33,66% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 7,5% proračunske osnovice, po djetetu. Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 33,67 i 70% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 6% proračunske osnovice, po djetetu.

Predloženom izmjenom Zakona o doplatku za djecu predlaže se u potpunosti promijeniti kriterije za stjecanje prava na doplatak za djecu tako da kriteriji za stjecanje prava na doplatak za djecu budu neovisni o visini dohotka članova kućanstva. Predlaže se propisati da se pravo na doplatak za djecu stječe i ostvaruje rođenjem djeteta. Korisnik prava na doplatak za djecu to pravo stječe po upisu djeteta u matičnu knjigu pod uvjetom da živi u kućanstvu s djetetom.

Predloženim izmjenama zakona predlaže se propisati iznose na koje korisnici prava na doplatak za djecu imaju pravo za prvorođeno dijete, drugorođeno dijete, trećerođeno dijete, četvrtorođeno dijete i za svako daljnje rođeno dijete.

Predloženim izmjenama zakona uvest će se univerzalni doplatak za svu djecu kao najpravedniji sustav i time će doplatak za djecu prestati biti socijalna mjera i postati mjera obiteljskog karaktera-pomoć svim obiteljima s djecom, za razliku od dosadašnjeg nepravednog sustava koji nema ni pronatalitetni ni obiteljski karakter unutar kojega oni korisnici s višim prihodima imaju veći doplatak za djecu.

Dosadašnji nepravedni sustav je doveo do situacije da je Republika Hrvatska po izdvajanjima za dječji doplatak među pet zemalja Europske unije s najnižim izdvajanjima, a što je dalje dovelo do toga da je Republika Hrvatska lani imala najmanji broj djece ikad.  Predložene izmjene dovest će do stvaranja povoljnijih ekonomskih uvjeta za ljude koji žele zasnovati obitelj.“

Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama

Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, podnijela je zastupnica Marija Selak Raspudić, predsjedniku Hrvatskog sabora aktom od 30. ožujka 2023.

U Prijedlogu Zakona ističe se slijedeće:

“Postojećim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama (,Narodne novine“ broj 152/22) propisano je da jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, nakon što je u cijelosti iskorišteno pravo na rodiljni dopust sukladno članku 15. ili članku 19. stavcima 1., 2. i 3. toga Zakona ili je u tijeku korištenja ili nakon što je u cijelosti iskorišteno pravo na roditeljski dopust sukladno članku 18. ili članku 19. stavku 4. toga Zakona, na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu, ima pravo na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života.

Jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno propisima o vještačenju I metodologijama vještačenja.

Predloženom izmjenom Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama predlaže se omogućiti srodniku u ravnoj lozi i srodniku u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva, koji živi u kućanstvu sa djetetom s teškoćama u razvoju, pravo na rad s polovicom radnog vremena na jednakoj osnovi kao i roditeljima djeteta s teškoćama u razvoju.

Smisao odredbe o pravu na rad s polovicom punog radnog vremena je omogućavanje adekvatne pomoći osobi koja za tim ima potrebu, sve dok ta potreba traje, neovisno o činjenici roditeljstva nositelja prava.  Osoba koja živi s punoljetnom osobom, a koja nije roditelj, obavlja istu ulogu kao i roditelj kojem se priznaje to pravo te je potrebno isto pravo priznati i srodnicima.”

Prijedlog Zakona o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći

Prijedlog Zakona o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. ožujka 2023. Godine.

U prijedlogu se ukratko navode razlozi i potrebe donošenja novog Zakona:

„Republika Hrvatska je prelaskom u kategoriju razvijenih zemalja 2011., prestala biti primateljica službene razvojne pomoći te je izuzeta s popisa primatelja razvojne pomoći Odbora za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD DAC).

Stupanjem u punopravno članstvo Europske unije 2013., Republika Hrvatska preuzela je strateški  I zakonodavni okvir politika razvojne suradnje i humanitarne pomoći Europske unije. Bitno promijenjen međunarodni položaj Republike Hrvatske i obaveze koje su preuzete na međunarodnoj razini, zahtijevaju prilagodbe nacionalnog zakonskog okvira za planiranje I provedbu politika međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći.

Aktualni  Zakon o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu („Narodne novine“, broj 146/08.) prvi je zakonski akt donesen u Republici Hrvatskoj u cilju uređenja međunarodne razvojne suradnje I humanitarne pomoći koju Republika Hrvatska pruža partnerskim zemljama.

Citiranim Zakonom utvrđena su načela provedbe, ciljevi, mehanizmi i institucionalne nadležnosti sudionika međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći.

Uslijed opisanih promjena statusa Republike Hrvatske, kao donatora međunarodne razvojne suradnje i njezinog međunarodnog položaja, te s obzirom na supstantivne promjene međunarodnog okvira za djelovanje na planu razvojne suradnje, koje se ogledaju, kako u dopunjenoj arhitekturi I smjernicama razvojnih politika Europske unije, tako posebice i kroz u međuvremenu prihvaćene krovne međunarodne standarde i smjernice koje zadaju okvir razvojne suradnje, prvenstveno Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj i njegovi Ciljevi održivog razvoja iz 2015., te Pariški sporazum o klimatskim promjenama, također iz 2015., potrebno je pristupiti prilagodbama i doradama nacionalnog zakonodavnog okvira za planiranje i provedbu međunarodne razvojne suradnje.Republika Hrvatska dužna je ojačati prisutnost na planu međunarodne razvojne suradnje, što također proizlazi i iz njezinih obaveza preuzetih članstvom u Europskoj uniji, u kojem cilju je potrebno unaprijediti provedbene mehanizme i institucionalne kapacitete.

Osnaživanjem dijaloga i suradnje s ključnim dionicima razvojne suradnje, u prvom redu provedbenim međunarodnih razvojno-humanitarnim organizacijama i agencijama, međunarodnim financijskim organizacijama, te nevladinim i privatnim sektorom, Republika Hrvatska dodatno etablira svoj položaj u međunarodnoj zajednici, za što je također potrebno uspostaviti odgovarajuće alate.

Pri tome je od osobite važnosti snažnije artikuliranje zajedničkih ciljeva, politika i provedbenih instrumenata međunarodne razvojne suradnje u okviru Europske unije te s drugim državama članicama Europske unije.

Važan okvir za razvojnu suradnju Republike Hrvatske su razvojne politike Europske unije, formulirane u Novom europskom konsenzusu o razvoju iz 2017. koji ima za cilj promicanje provedbe Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj, koji zajedno s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama postaje globalni okvir za planiranje i provedbu razvojne suradnje na svim razinama.

Novi europski konsenzus o razvoju temelji se na sveobuhvatnoj viziji vanjskog djelovanja Europske unije, utvrđenoj Globalnom strategijom Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, dok se nove smjernice u provedbi razvojnih politika kroz vanjsko djelovanje Europske unije poglavito ogledaju u konceptu Tima Europa, kao zajedničkoj platformi Europske unije i država članica, te novom objedinjenom financijskom instrumentu za vanjsko djelovanje Global Europe (NDICI).

Razvojna suradnja i humanitarna pomoć Republike Hrvatske inozemstvu sastavni je instrument vanjske politike, kao izraz solidarnosti sa zemljama u razvoju u potpori njihovim strategijama održivog razvoja, ali i instrument ulaganja u vlastiti razvoj i sigurnost.

Razvojna suradnja pomaže partnerskim zemljama u rješavanju njihovih gospodarskih, društvenih, zdravstvenih, ekoloških i sigurnosnih izazova, te odgovarajućim alatima potiče jačanje otpornosti njihovih društava.

Kao odgovorna članica međunarodne zajednice, Republika Hrvatska provodi razvojnu suradnju radi poticanja uravnoteženijeg i pravednijeg globalnog razvoja i pridonosi naporima za iskorjenjivanje siromaštva i nejednakosti, te postizanje održivog razvoja.

Također potiče ublažavanje učinaka humanitarnih kriza, jačanje otpornosti na krize i njihovu prevenciju, te na taj način djeluje na smanjenje uzroka migracija. U cilju jačanja planiranja, koordinacije i provedbe razvojne suradnje, njezinog usklađivanja s aktualnim međunarodnim okvirom djelovanja, posebice na razini Europske unije, te radi omogućavanja korištenja alata i instrumenata razvojne suradnje sukladno međunarodnom okviru i mehanizmima djelovanja drugih država članica Europske unije, potrebno je doraditi i dopuniti aktualni nacionalni pravni okvir za međunarodnu razvojnu suradnju, što se postiže novim Zakonom o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći.

Činjenica članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, prelazak iz kategorije primatelja razvojne pomoći u kategoriju pružatelja pomoći sukladno sistematizaciji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), te raspoloživost instrumenata djelovanja u provođenju razvojne suradnje i humanitarne pomoći sukladno aktualnom međunarodnom okviru, ključni su elementi koji nisu obuhvaćeni Zakonom koji je na snazi.

Važećim Zakonom o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu također nije osiguran odgovarajući pravni okvir za donošenje novog strateškog dokumenta o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu. Naime, dokument od strateškog značenja za predmetno područje je Nacionalna strategija razvojne suradnje Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2021. godine.

Kako bi se moglo pristupiti izradi novog strateškog dokumenta nužno je izvršiti izmjene i dopune Zakona u cilju usklađivanja sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 123/17. i 151/22.), koji uređuje sustav strateškog planiranja Republike Hrvatske.

Nadalje, potrebno je uspostaviti efikasniji sustav koji bi omogućio većem broju tijela državne uprave pokretanje prijedloga o pružanju pomoći sukladno specifičnim nadležnostima i financijskim planovima, kao i omogućiti uključivanje privatnog sektora u programe i projekte azvojne suradnje.

Omogućavanje uključivanja privatnog sektora u razvojnu suradnju jedan je od prioriteta strateškog usmjerenja Europske unije u njezinom vanjskom djelovanju, poglavito u kontekstu njezine aktualne geostrateške platforme Global Gateway.

Zakonom o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći omogućit će se potrebne prilagodbe novim instrumentima djelovanja u provođenju razvojne suradnje, koje sadašnjim Zakonom nisu uređene, a proizlaze iz preuzetih obveza iz članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji.

Omogućit će se propulzivnije djelovanje u suradnji s dionicima razvojne suradnje koji nisu bili uključeni u provedbene mehanizme aktualnog Zakona, posebno organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom, te se uvode provedbeni instrumenti za ostvarivanje takvih oblika suradnje.

U okolnostima sve većeg broja kriza i izvanrednih situacija koje zahtijevaju međunarodnu razvojnu i humanitarnu pomoć, poput donacija cjepiva ili žurne pomoći nakon katastrofa, omogućit će se učinkovitiji okvir za bržu dostavu potrebne humanitarne pomoći.

Također, omogućit će se usklađivanje zakonskih odredbi sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 123/17. I 151/22.), kao i prilagodba s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine („Narodne novine“, broj 13/21.) u odnosu na usklađenost i uvezanost svih akata strateškog planiranja koje donosi Vlada Republike Hrvatske, odnosno, nadležna državna tijela.“

Priredila: Ivana Šimunović, univ.mag.iur

Fotografija: Novi informator