Sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora (Nar. nov., br. 14/21), svrha izvršavanja kazne zatvora je, uz čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, njezino osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima.^[1]

Novim se Pravilnikom o tretmanu zatvorenika (u nastavku teksta: Pravilnik) uređuju standardi i način obavljanja poslova tretmana zatvorenika, uključujući procjenu rizika i tretmanskih potreba te klasifikaciju zatvorenika prema stupnju kriminogenih i sigurnosnih rizika radi razvrstavanja u odgovarajuće uvjete izdržavanja kazne zatvora, pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora, pogodnosti zatvorenika te način utvrđivanja troškova izrade, procjene vrijednosti, izlaganja, pohranjivanja i prodaje stvari i drugih djela zatvorenika nastalih tijekom izdržavanja kazne zatvora u slobodno vrijeme zatvorenika. Tretman obuhvaća skup općih i specijaliziranih intervencija i programa koji su utemeljeni na procjeni kriminogenih i sigurnosnih rizika^[2] i tretmanskih potreba. Za svakog zatvorenika donosi se individualni program izvršavanja kazne zatvora te interdisciplinarna obrada zatvorenika koja obuhvaća poslove medicinske, psihološke, socijalne, socijalnopedagoške te kiminološke obrade, čime se osigurava poštovanje načela individualizacije. Njegov primaran cilj usmjeren je na smanjenje rizičnih čimbenika koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela, poticanje resocijalizacije, rehabilitacije i socijalnog uključivanja.

Program izvršavanja sadrži sljedeće:

• opće podatke o rasporedu na zatvorenički odjel i u tretmansku skupinu
• napomene vezane uz zdravstveno stanje i potrebnu zdravstvenu i/ili psihijatrijsku skrb
• procijenjenu vrstu i razinu sigurnosnih rizika za vrijeme izvršavanja kazne zatvora, kao što su rizik vezan uz samoozljeđivanje, suicid, bijeg, zloporabu sredstava ovisnosti, napad na službene osobe ili druge zatvorenike te rizik od potencijalne viktimizacije od drugih zatvorenika te mjere i postupke koji se primjenjuju za smanjivanje navedenih rizika
• procijenjenu vrstu i razinu kriminogenih rizika: rizik od općeg i specijalnog kriminalnog povrata, rizik od zloporabe pogodnosti češćih dodira s vanjskim svijetom te rizik od ozbiljne štete za pojedinca, grupu i/ili društvenu zajednicu tijekom boravka izvan kaznionice ili zatvora, odnosno nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora
• procijenjene tretmanske potrebe, primarno vezane uz kriminogene rizike
• ciljeve tretmana, voditelja provedbe programa izvršavanja i suradnike u provedbi
• specijalizirane tretmanske intervencije i programe te metode i postupke koji će se primijeniti za realizaciju ciljeva tretmana, kao što su posebni programi tretmana, psihosocijalne i socijalnopedagoške intervencije te provođenje sigurnosnih mjera izrečenih uz kaznu zatvora
• opće tretmanske intervencije i programe te metode i postupke koji će se primijeniti za realizaciju ciljeva tretmana i/ili u svrhu smislenog i svrhovitog provođenja vremena u kaznenom tijelu, u područjima rada i radno-okupacijske aktivnosti, obrazovanja i slobodnog vremena
• podatke o osobama s kojima će zatvorenik kontaktirati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora: članovi obitelji, druge osobe koje mogu biti izvor pomoći i podrške
• druge napomene (zabrana kontakta, obavljanja djelatnosti i sl.)
• plan pripreme za otpust i organizacije postpenalne zaštite.

Novim se Pravilnikom u odnosu na prethodni Pravilnik o pogodnostima zatvorenika (Nar. nov., br. 66/10 i 126/13) propisuje minimalan protek vremena od najmanje 15, a najviše 30 dana od dana dolaska u kaznionicu, odnosno zatvor u kojem se može provoditi prva procjena uspješnosti programa. Ona obuhvaća samo procjenu ponašanja zatvorenika i pridržavanja odredbi kućnog reda kaznionice. Uspješnost provođenja programa izvršavanja procjenjuje se na četiri razine: IV – »ne zadovoljava«,  III – »zadovoljava«,  II – »uspješan«,  I – »naročito uspješan«.^[3]

Pravilnik razlikuje specijalizirane i opće tretmanske intervencije. Specijalizirane obuhvaćaju psihosocijalne i socijalnopedagoške intervencije kroz individualni i grupni rad, kao što su posebni programi tretmana, edukativno-razvojni programi, psihoedukacija, motivacijsko intervjuiranje, psihoterapijsko savjetovanje, kognitivno-bihevioralne intervencije i dr. te su usmjerene k otklanjaju odnosno smanjivanju dinamičnih čimbenika rizika te osnaživanje zaštitnih čimbenika koji omogućavaju nastanak i održavanje poželjnih promjena kod zatvorenika. Nositelji provedbe posebnih programa tretmana su stručnjaci odjela tretmana kaznionica i zatvora (socijalni radnici, socijalni pedagozi i psiholozi), koji programe provode u suradnji s drugim službenicima odjela tretmana i drugih odjela (odjeli osiguranja, odjeli zdravstvene zaštite zatvorenika). S druge strane, opće tretmanske intervencije obuhvaćaju područje rada i radno-okupacijske aktivnosti, obrazovanje, kreativne, kulturne, umjetničke, sportsko-rekreativne i druge aktivnosti te ih provode službenici kaznionica i  vanjski suradnici organizacija civilnog društva (najčešće udruge).

Tablica 1. Broj zatvorenika uključenih u posebne i edukativno-razvojne programe

Izobrazbom i opismenjavanjem zatvorenika povećava se njihova zapošljivost, čime se smanjuje vjerojatnost ponavljanja kaznenog djela nakon odsluženja kazne zatvora i povratka u društvenu zajednicu.

U ovom pogledu, zatvorenik ima mogućnost uključiti se u proces obrazovanja sukladno programu izvršavanja neposrednim pohađanjem nastave ili video-konferencije.^[4] Proces obrazovanja provode vanjski suradnici, iznimno državni službenici kaznionice odnosno zatvora. Izlazak iz kaznionice, odnosno zatvora radi neposrednog pohađanja nastave, odnosno polaganja ispita, uz nadzor službenika pravosudne policije ili bez nadzora, može se odobriti sukladno procjeni rizika, u pravilu na vlastiti trošak zatvorenika. Iz javne isprave o stečenom obrazovanju koju izdaje ustanova za obrazovanje odraslih, ne smije biti vidljivo da je obrazovanje stečeno tijekom izvršavanja kazne zatvora.

Što se tiče pogodnosti zatvorenika, vrsta i opseg pogodnosti ovise o vrsti kaznionice, odnosno zatvora i uvjetima izdržavanja kazne (zatvoreni, poluotvoreni, otvoreni), ponašanju zatvorenika, procjeni uspješnosti provođenja programa izvršavanja i realizaciji ciljeva tretmana te procjeni rizika, s posebnim naglaskom na vrsti i stupnju rizika od zloporabe pogodnosti.

Pravilnik razlikuje pogodnosti ublažavanja uvjeta unutar kaznionice, odnosno zatvora (npr. pogodnost korištenja vlastitog televizijskog prijamnika, samostalna priprava hrane i napitaka, uređenje životnog prostora, nezaključavanja sobe, češćeg primanja paketa čija težina ne prelazi 7 kg, novčano nagrađivanje, korištenje dijela godišnjeg odmora itd.), pogodnosti češćih dodira s vanjskih svijetom u kaznionici, odnosno zatvoru (npr. dulji i češći posjeti članova obitelji, telefoniranje bez nadzora, boravak s bračnim ili izvanbračnim drugom do četiri puta mjesečno bez nadzora itd.), zatim pogodnost izlaska radi izvršavanja posebnog programa koji se provodi u zajednici (jednom mjesečno, radnim danom u trajanju do 12 sati), pogodnost izlaska s posjetiteljem u mjesto u kojem se nalazi kaznionica odnosno zatvor (u pravilu neradnim danom), pogodnost izlaska bez posjetitelja u mjesto u kojem se nalazi kaznionica, odnosno zatvor (u zatvorenoj kaznionici jednom u 2 mjeseca od dva do četiri sata, u otvorenoj kaznionici tri puta mjesečno u jednokratnom trajanju od dva do četiri sata, u poluotvorenom i otvorenom odjelu zatvorene kaznionice i zatvora jednokratno od dva do četiri sata, jednom mjesečno i u poluotvorenoj kaznionici u jednokratnom trajanju od dva do četiri sata, dva puta mjesečno), pogodnost izlaska u mjesto prebivališta, odnosno boravišta ili drugo mjesto (radi posjeta članovima obitelji ili drugoj osobi u jednokratnom trajanju od najmanje 24 sata), pogodnost korištenja godišnjeg odmora izvan kaznionice, odnosno zatvora (u mjestu prebivališta odnosno boravišta ili drugom mjestu) i posljednja je pogodnost kod premještaja, povratka s prekida i kod stegovnog postupka (u pravilu, zadržava se ista vrsta i opseg pogodnosti do prve procjene uspješnosti).

Stručni tim procjenjuje rizik od zloporabe pogodnosti uzimajući u obzir faktore kao što su: duljina izrečene kazne i omjer izdržanog i neizdržanog dijela kazne, rezultate strukturirane stručne procjene i procjene na instrumentima za procjenu kriminogenih rizika i tretmanskih potreba, ako su primijenjeni, procjena uspješnosti provedbe programa izvršavanja i ostvarenost ciljeva tretmana, ponašanje tijekom prijašnjeg korištenja pogodnosti, prekida kazne ili uvjetnog otpusta, okolnosti u obitelji i podršku u užem socijalnom okruženju.^[5]

Slika 1. Zloporaba izlazaka izvan kaznenog tijela

Odredbe Pravilnika o troškovima izrade, procjeni, izlaganju, pohranjivanju i prodaji stvari nastalih radom zatvorenika u slobodno vrijeme (Nar. nov., br. 81/02) stavljenog izvan snage, a kojim se uređuju troškovi izrade stvari i drugih djela zatvorenika nastalih tijekom izvršavanja kazne zatvora u slobodno vrijeme, njihove procjene vrijednosti, izložbe, prodaje, pohranjivanja i druga raspolaganja navedenim stvarima, prenesene su u novi Pravilnik te su ostale nepromijenjene.

Primaran cilj Pravilnika je da svaki zatvorenik dobije odgovarajuće uvjete izdržavanja kazne, odnosno individualizirani program služenja kazne zatvora s obzirom na iznimno velike razlike po vrstama i težini izvršenih kaznenih djela. Pogodnosti koje zatvorenik ima mogućnost ostvarivati tijekom izdržavanja kazne, dovode do ublažavanja zatvorskih uvjeta života, a njihovo pravo na izobrazbu i edukaciju omogućuju jednostavniju prilagodbu i integraciju u društvo nakon odsluženja kazne kao i rehabilitaciju i resocijalizaciju.

Pripremila: Tea Kovačec, struč. spec. admin. publ.

LITERATURA:

1. Zakon o izvršavanju kazne zatvora (Nar. nov., br. 14/21)
2. Pravilnik o tretmanu zatvorenika (Nar. nov., br. 123/21)
3. Pravilnik o osnovnoj i strukovnoj izobrazbi zatvorenika (Nar. nov., br. 113/02)
4. Pravilnik o pogodnostima zatvorenika (Nar. nov., br. 66/10 i 126/13)
5. Pravilnik o troškovima izrade, procjeni, izlaganju, pohranjivanju i prodaji stvari nastalih radom zatvorenika u slobodno vrijeme (Nar. nov., br. 81/02)
6. Vlada RH, Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2020.
7. Sudovi Republike Hrvatske, https://sudovi.hr/hr/gradani/izvrsavanje-kazne-zatvora, pristupljeno 22.11.2021.
8. Ministarstvo pravosuđa i uprave, https://mpu.gov.hr/pristup-informacijama-6341/ostale-informacije/zatvorski-sustav/tretman-zatvorenika/6159, pristupljeno 22.11.2021.

[1] Ova definicija podrazumijeva da se izvršavanje kazne zatvora zasniva na rehabilitacijskom pristupu, što pretpostavlja individualizaciju kazne kroz pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora te niz specijaliziranih programa tretmana za selekcionirane skupine zatvorenika.

[2] Procjena kriminogenih i sigurnosnih rizika obuhvaća tri kategorije rizika: 1. procjenu vrste i razine rizika za vrijeme izvršavanja kazne, u odnosu na druge osobe i u odnosu na zatvorenika za kojeg se radi procjena, 2. procjenu vrste i razine rizika od kriminalnog povrata, 3. procjenu vrste i razine rizika od zlouporabe pogodnosti češćih dodira s vanjskim svijetom i rizika od ozbiljne štete za pojedinca, grupu i/ili društvenu zajednicu tijekom boravka izvan kaznionice, odnosno zatvora, odnosno nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora.

[3] Zatvoreniku čija je uspješnost provođenja programa izvršavanja procijenjena na razini IV – »ne zadovoljava«, ne može se odobriti pogodnost češćih dodira s vanjskim svijetom, a pogodnosti ublažavanja uvjeta unutar kaznionice, odnosno zatvora može se iznimno odobriti ako je to propisano kućnim redom kaznionice, odnosno zatvora.

[4] Prema procjeni Stručnog tima, zatvorenik se može uključiti u proces obrazovanja i kada mu to nije predviđeno programom izvršavanja, sukladno vlastitoj želji i afinitetu.

[5] Prije predlaganja upravitelju pogodnosti češćih dodira s vanjskim svijetom izvan kaznionice, odnosno zatvora za zatvorenika, Stručni tim uzet će u obzir i sljedeće elemente: reakciju žrtve i/ili obitelji žrtve na odobravanje pogodnosti, moguću reakciju javnosti na odobravanje pogodnosti, aktualne okolnosti u zajednici, druge pokazatelje koji se u konkretnom slučaju pokažu relevantnima.