Zakon o platnom prometu (u nastavku teksta: novi Zakon) objavljen je u "Narodnim novinama", br. 66/2018. od 20. srpnja 2018., a stupio je na snagu 28. srpnja 2018. Novi Zakon stavlja izvan snage stari Zakon o platnom prometu ("Narodne novine", br. 133/2009 i 136/2012, u nastavku teksta: stari Zakon).
Novim se Zakonom uređuju platne usluge i njihovi pružatelji, obveze pružatelja platnih usluga, prava i obveze korisnika platnih usluga, institucije za platni promet / male institucije za platni promet i platni sustavi.

Platne usluge
Platne usluge uređene novim Zakonom jesu:

U skladu sa starim Zakonom platne usluge u Republici Hrvatskoj, osim kreditnih institucija (banaka) i Hrvatske narodne banke, mogu pružati i institucije za platni promet i institucije za elektronički novac, uz ishođenje odobrenja Hrvatske narodne banke. Platne usluge u Republici Hrvatskoj mogu pružati i institucije koje su odobrenje dobile od nadležnih tijela drugih država članica EU.
Novim Zakonom uređeno je da platne usluge također mogu pružati i novi pružatelji platnih usluga – pružatelji usluge iniciranja plaćanja i pružatelji usluge informiranja o računu.

– U regulatorni okvir platnog prometa uvode se dvije nove platne usluge koje se zasnivaju na internetskim i mobilnim rješenjima, i to: usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu. Ostale platne usluge definirane novim Zakonom bile su uređene i starim Zakonom.

– Novi Zakon uvodi nove pružatelje platnih usluga i to pružatelje usluge iniciranja plaćanja (engl. Payment Initiation Service Provider, PISP) i pružatelje usluge informiranja o računu (engl. Account Information Service Provider, AISP) koji se, u odnosu na banku i korisnika platnih usluga, pojavljuju u funkciji tzv. treće strane i čije se usluge zasnivaju na pristupu računima za plaćanje koje vode banke i koji su dostupni online (putem internetskoga ili mobilnog bankarstva). Uvođenjem novih pružatelja platnih usluga potiče se konkurentnost na tržištu platnih usluga te se omogućuje daljnji razvoj inovativnoga mobilnoga i internetskoga platnog prometa.

– Platna usluga 7. iz starog Zakona (izvršenje platnih transakcija putem mobilnih uređaja ili sličnog sredstva) više nije izdvojena kao samostalna usluga u popisu platnih usluga, već se smatra jednim od oblika platne usluge izvršenja platnih transakcija (platna usluga 3. ili 4.).

– Detaljnije su uređene aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama kao što su npr. usluge kolektivne kupnje, usluge isplate gotovog novca na tzv. "nezavisnim bankomatima" te trgovinske kartice kojima se može koristiti u tzv. "ograničenoj mreži" (npr. za kupnju naftnih derivata, kupnju u pojedinim trgovinama i trgovačkim lancima i slično).

– Povećani su zahtjevi sigurnosti za iniciranje i obradu elektroničkih plaćanja (pouzdana autentifikacija klijenta i obvezna sigurna komunikacija između pružatelja platnih usluga) koji se primjenjuju na sve pružatelje platnih usluga. Sve platne usluge koje se nude elektroničkim putem moraju se izvršavati na siguran način uz korištenje tehnologija kojima se može osigurati pouzdana autentifikacija korisnika platnih usluga i smanjiti, do najveće moguće mjere, eventualne rizike prijevare. Platne usluge koje se nude preko interneta ili drugih kanala na daljinu uključuju autentifikaciju transakcija dinamičkim kôdovima kako bi korisnik platnih usluga u svakom trenutku bio svjestan iznosa transakcije čije izvršenje odobrava i siguran u identitet primatelja plaćanja kojemu želi platiti.

– Novim Zakonom propisani su dodatni zahtjevi koji moraju biti ispunjeni kod izdavanja odobrenja za pružanje platnih usluga institucijama za platni promet, a koji se uglavnom odnose na povećanje sigurnosti plaćanja. Institucije za platni promet koje posluju na osnovi odobrenja za pružanje platnih usluga izdanog prema odredbama starog Zakona trebaju u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu novog Zakona uskladiti svoje poslovanje s novim sigurnosnim zahtjevima iz novog Zakona.

– Novi Zakon uvodi pojam male institucije za platni promet koja smije pružati jednu ili više platnih usluga u skladu s rješenjem Hrvatske narodne banke i to isključivo na području Republike Hrvatske.
(...)

Zakon o elektroničkom novcu (u nastavku teksta: novi Zakon) objavljen je u "Narodnim novinama", br. 64/2018. od 18. srpnja 2018. a stupio je na snagu 26. srpnja 2018.

Novi Zakon stavlja izvan snage stari Zakon o elektroničkom novcu ("Narodne novine", br. 139/2010, u nastavku teksta: stari Zakon).

Novi Zakon, kao i stari Zakon, osigurava da se na izdavanje elektroničkog novca i na izdavatelje elektroničkog novca primjenjuju pravila koja se odnose na uvjete poslovanja i obavljanje djelatnosti institucije za elektronički novac koji su propisani u skladu s Direktivom 2009/110/EZ (Direktiva o elektroničkom novcu) i izmjenama te Direktive koje donosi Direktiva (EU) 2015/2366 (Direktiva o platnim uslugama), a koje se primjenjuju u državama članicama EU.

Novim se Zakonom uređuju elektronički novac i izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca te institucije za elektronički novac, uključujući malu instituciju za elektronički novac. Definicija elektroničkog novca kao ni uvjeti izdavanja i iskupljivosti elektroničkog novca ne mijenjaju se novim Zakonom. Na pružanje platnih usluga od strane institucije za elektronički novac i male institucije za elektronički novac primjenjuju se odredbe novog Zakona o platnom prometu.

Elektronički novac jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj toga elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju.

Elektronički novac u Republici Hrvatskoj osim kreditnih institucija (banaka) mogu izdavati i institucije za elektronički novac, uz ishođenje odobrenja Hrvatske narodne banke. Elektronički novac u Republici Hrvatskoj mogu izdavati i institucije koje su odobrenje dobile od nadležnih tijela drugih država članica EU nakon što je proveden postupak tzv. passportinga (notifikacije o prekograničnom pružanju usluga) odnosno nakon što je nadležno tijelo države članice EU-a u kojoj je institucija za elektronički novac osnovana obavijestilo Hrvatsku narodnu banku o namjeri pružanja usluga na teritoriju Republike Hrvatske.

(Hrvatska narodna banka, 02.08.2018.)