Nemate pravo pristupa datoteci

23.11.2017.

Pedeset godina rezolucije 242 UN-a, jednog od najcitiranijih i najmanje poštivanih dokumenata u povijesti diplomacije

Prije točno pedeset godina UN je usvojio rezoluciju 242 o potrebi mirnog rješenja na Bliskom istoku, tekst s prilično dvosmislenom formulacijom koji nikada nije proveden u praksi.

Rezoluciju je usvojilo Vijeće sigurnosti UN-a 22. studenoga 1967., pet mjesedci nakon pobjede Izraela u Šestodnevnom ratu koji je vodio protiv Jordana, Egipta, Sirije i Iraka te okupirao gotovo 70.000 četvornih kilometara arapske zemlje.
Pedeset godina nakon što je izglasana radi postizanja arapsko-izraelskog mira, rezolucija 242 jedan je od najviše citiranih i najmanje poštivanih dokumenata u povijesti diplomacije.
Malo je tekstova koji su bili analizirani tako temeljito kao ta rezolucija, a upravo je nejasnoća nastala iz suptilne razlike između teksta na engleskom i francuskom prolila puno žuči i dalje ne prestaje utjecati na izraelsko-arapske odnose.
U lipnju 1967. izraelska vojska je tijekom kratkog, šest dana dugog rata okupirala istočni Jeruzalem, Zapadnu obalu, koja je dotad bila pod jordanskom upravom, Pojas Gaze koji je bio pod egipatskom, Golansku visoravan koja je bila sirijski teritorij te Sinaj koji će biti vraćen Egiptu petnaest godina kasnije. 
Arapske zemlje koje su Šestodnevnim ratom pretrpjele drugi veliki vojni poraz nakon onog 1948. godine, kada je počeo napad vojski arapskih zemalja na tek proglašenu židovsku državu, izražavaju vrlo brzo trostruki "ne": pregovorima, pomirbi i priznavanju Izraela.
Izrael, pak, želi zadržati kontrolu nad zonama koje smatra neophodnima za svoju sigurnost. Sjedinjene Države daju mu za pravo i tvrde da je napao arapske zemlje u samoobrani. 
Sukob se preselio u UN gdje je Vijeću sigrnosti podneseno više tekstova o tome kako riješiti situaciju, u čemu su prednjačili SAD i SSSR. 
Reolucija 242 usvojena je u Vijeću sigurnosti jednoglasno 22. studenoga 1967., na britansku inicijativu.
Rezolucija postavlja načela za uspostavu mira i povlačenje izraelskih oružanih snaga s teritorija zauzetih u ratu te godine. Rezolucija je također pozivala i na "postizanje pravednog rješenja za problem izbjeglica".
U njoj se traži i poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti svake države u tom području.
S obzirom na dovoljno nepreciznu formulaciju o povlačenju izraelskih vojnih snaga s teritorija ili, po francuskoj verziji, svih teritorija, okupiranih tijekom nedavnog sukoba, rezolucija je jednogaslno usvojena, ali nikada provedena, uz neprekidno lomljenje kopalja o tome što ona zapravo znači.
Rezolucija 242 i danas je, međutim, važno polazište za postiznaje mira jer sadrži načelo "zemlja za mir" na kojem se temelje smjernice za postizanje trajnog mira između Izraela i arapskih zemalja.
Ako su Jordan, Egipat i Libanon prihvatili rezoluciju, protiveći se pregovorima dok izraelska vojska ne napusti okupirane teritorije, Palestinci su je dugo odbacivali jer su smatrali da je palestinskog pitanje svela samo na problem izbjeglica.
Izrael, koji je u međuvremenu napustio Pojas Gaze, i do danas, već 50 godina, ima pod okupacijom Zapadnu obalu, istočni Jeruzalem i Golansku visoravan.


(HINA, 22. 11. 2017.)