11.03.2022.

Prijedlog zakona o uvođenju eura 1. siječnja 2023. kao službene valute u RH

Danas je euro službena valuta u 19 država članica Europske unije (u nastavku teksta: EU), koje zajedno čine eurozonu koja se službeno naziva europodručjem. Republika Hrvatska je putem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (u nastavku teksta: Ugovor o pristupanju) preuzela obvezu uvođenja eura kao službene valute nakon što budu ispunjeni propisani uvjeti, kao i odredbe propisa koje se odnose na države članice EU-a u kojima je euro službena valuta.

Iste odredbe obvezuju sve države članice koje su EU-u pristupile nakon potpisivanja Ugovora o Europskoj uniji.[1]

Da bi država članica uvela euro kao službenu valutu, potrebno je ispuniti kriterije propisane Ugovorom iz Maastrichta iz 1992. Navedeni kriteriji odnose se na stabilnost cijena, održivost javnih financija, stabilnost tečaja i konvergenciju dugoročnih kamatnih stopa.

Izvor: Internetska stranica Vijeća Europske unije - Uvjeti za pristupanje europodručju: konvergencijski kriteriji - Consilium (europa.eii)

U listopadu 2017. Vlada Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Vlada) i Hrvatska narodna banka (u nastavku teksta: HNB) predstavile su Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. U spomenutoj strategiji, također, utvrđeno je da zahvaljujući uravnoteženom gospodarskom rastu i ostvarenoj fiskalnoj prilagodbi, Republika Hrvatska ispunjava sve formalne kriterije za uvođenje eura, osim kriterija koji se tiče dvogodišnjeg sudjelovanja u Europskom tečajnom mehanizmu (u nastavku teksta: ERM II).

Zatim, dana 10. srpnja 2020. Republika Hrvatska ušla je u ERM II, a Vlada je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom u kojem je sadržan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura. U tom su dokumentu pojašnjena temeljna načela za provedbu postupka uvođenja eura, kao i tijek zamjene valuta. Tim dokumentom dan je pregled pravnog okvira na razini EU-a koji uređuje pitanje upotrebe eura kao zajedničke valute te je opisana potrebna prilagodba nacionalnog zakonodavstva za uvođenje eura. Objašnjene su i uloge glavnih dionika u procesu uvođenja eura, mjere koje će nadležna tijela primijeniti s ciljem zaštite od neopravdanog povećanja cijena i neispravnog preračunavanja cijena, tijek konverzije gotovog novca, depozita i kredita te su predstavljeni glavni elementi informativne kampanje prije i nakon uvođenja eura. Osim navedenoga, pojašnjeni su postupci nabave i opskrbe novčanicama te kovanicama eura, opisane su potrebne zakonske prilagodbe, definirana su pravila o preračunavanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti te je objašnjen postupak zamjene novčanica i kovanica kune u novčanice i kovanice eura.

Zamjena kune eurom obuhvaća tri ključna razdoblja: pripremno razdoblje, razdoblje dvojnog optjecaja te razdoblje nakon završetka dvojnog optjecaja.

Pripremno razdoblje započinje otprilike šest mjeseci prije uvođenja eura, točnije od dana kada Vijeće Europske unije donese odluku da Republika Hrvatska uvodi euro i utvrdi fiksni tečaj konverzije[2], i traje do datuma uvođenja eura. U tom razdoblju počinje obveza dvojnog iskazivanja te započinje predopskrba (četiri mjeseca prije uvođenja eura HNB počinje opskrbljivati banke novčanicama eura te najranije tri mjeseca prije uvođenja eura HNB počinje opskrbljivati banke kovanim novcem eura i centa), posredna predopskrba (mjesec dana prije uvođenja eura, banke počinju opskrbljivati poduzeća, Finu i Hrvatsku poštu novčanicama i kovanim novcem eura te počinje prodaja kompleta kovanog novca eura i centa građanima u bankama i poslovnicama Fine i Hrvatske pošte) i na kraju pojednostavnjena predopskrba (nekoliko dana prije uvođenja eura banke počinju raspodjelu gotovog novca poduzećima u iznosima do 10.000 eura[3]).

Dvojni optjecaj je optjecaj u kojem se prilikom transakcija gotovim novcem istodobno koriste euro i kuna kao zakonsko sredstvo plaćanja, odnosno tijekom tog razdoblja u optjecaju će se istodobno nalaziti i euri i kune.

Razdoblje dvojnog optjecaja započinje datumom uvođenja eura, prvi ponedjeljak u rujnu 2022. u 00:00 sati i traje 14 dana, zaključno u 24:00 sata. To razdoblje završava protekom 12 mjeseci od datuma uvođenja, zaključno do 31. prosinca 2023.

Tijekom tog razdoblja primatelj plaćanja dužan je za plaćanje gotovim novcem u kunama ostatak vratiti u gotovom novcu u eurima.[4] Na taj način sprječava se neopravdano povećanje i neispravno preračunavanje cijena te omogućava potrošačima lakše privikavanje na cijene i ostale novčane vrijednosti izražene u eurima. Dakle, potrošači zbog preračunavanja ne smiju biti dovedeni u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj u kojem su bili prije uvođenja eura.

Uvođenje eura kao službene valute zahtijeva ozbiljnu i stručnu prilagodbu pravnog okvira Republike Hrvatske s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano, neprekinuto i učinkovito funkcioniranje gospodarstva. Iskustva država članica koje su uvodile euro upućuju na to da se u razdoblju koje prethodi uvođenju eura donosi zakon koji uređuje opća pitanja povezana s uvođenjem eura te da se mijenjaju pojedini zakoni i drugi propisi koji sadrže odredbe povezane s postojećom nacionalnom valutom.

Sukladno svemu navedenom, trenutačno se u saborskoj proceduri nalazi Prijedlog zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (u nastavku teksta: Prijedlog zakona) kojim se uređuje uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Njime će se propisati pravila o preračunavanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti, utvrdit će se trajanje prijelaznog razdoblja u kojemu će se u optjecaju istodobno nalaziti kuna i euro te će se propisati obveza dvojnog iskazivanja, kao i način praćenja primjene te obveze.

Prijedlog zakona unosi u hrvatsko zakonodavstvo glavne odrednice o uvođenju eura, posebice:
- sadrži glavne odrednice postupka uvođenja eura kao službene valute u RH
- utvrđuje način i rok zamjene gotovog novca te pravila za preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti
- utvrđuje trajanje prijelaznog razdoblja u kojemu će se u optjecaju istodobno nalaziti kuna i euro - sadrži mjere za zaštitu potrošača[5]
- sadrži pravila za preračunavanju depozita, kredita i vrijednosnih papira
- sadrži odredbe u kojima će biti sadržano načelo pravnih instrumenata prema kojemu će postojeći ugovori i drugi pravni instrumenti u kojima se navodi pozivanje na kunu i dalje vrijediti
- sadrži odredbe o tome da je preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti za sve besplatno, odredbe o naknadi za iznose gotovog novca iznad određenog limita, odredbe o zamjeni u Hrvatskoj narodnoj banci nakon isteka 12 mjeseci gdje će se zamjenjivati bez naknade
- utvrđuje se način nadzora poštovanja obveznog dvojnog iskazivanja i pravilnog preračunavanja, uključujući ovlasti nadležnih tijela za nadzor
- utvrđuje detalje o izuzećima za dvojni optjecaj[6], a sadrži i druge odredbe nužne za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Kao pozitivni učinci uvođenja eura navode se smanjenje rizika za makroekonomsku i financijsku stabilnost, povoljniji uvjeti financiranja i niži transakcijski troškovi. Ti učinci trebali bi omogućiti snažniji gospodarski rast, povećati ekonomsku učinkovitost i učiniti Republiku Hrvatsku privlačnijom za investicije. Dodatne koristi od uvođenja eura proizaći će iz smanjenja kamatnih stopa, nižih transakcijskih i mjenjačkih troškova te snažnije zaštite u slučaju gospodarskih poremećaja. Kao velika korist ističe se uklanjanje valutnog rizika kojemu su stanovništvo, poduzetnici i država izrazito izloženi. S druge strane, uvođenje eura kao službene valute, nakon manje od 30 godina postojanja hrvatske kune, svakako predstavlja velik gubitak nacionalnog identiteta. Naime, hrvatska je kuna službena valuta od 30. svibnja 1994.[7] Ostali nedostaci uvođenja eura odnose se na gubitak samostalne monetarne politike te porast cijena, tj. inflacije.

Sukladno svemu navedenom, osim odredbi utvrđenih Prijedlogom zakona za potpunu prilagodbu hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura bit će potrebno izmijeniti niz drugih zakona i podzakonskih propisa koji sadržavaju odredbe povezane s kunom (6 zakona i 72 podzakonska akta). Uvođenje eura planira se za 1. siječnja 2023., a do tada je nužno posvetiti pozornost informiranju građana te mehanizmima zaštite potrošača kako bi prijelaz na euro bio što transparentniji, i usmjeren na osiguravanje svih potrebnih informacija kako bi ih građani s povjerenjem prihvatili te postupali u skladu s njima.

 

Pripremila: Tea Kovačec, struč. spec. admin. publ.

 

LITERATURA:

1. Smjernice za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune eurom, https://euro.hnb.hr/
2. Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, https://euro.hnb.hr/
3. Strategija za uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj
4. Nacrt prijedloga zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
5. Prijedlog Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, https://edoc.sabor.hr/

 

 

[1] Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji  regulirana je trima uredbama Vijeća Europske unije (u nastavku teksta: Vijeće EU). To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro.
[2] Pri preračunavanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti iz kune u euro fiksni tečaj konverzije treba se koristiti u punom brojčanom iznosu. Preračunavanje cijena primjenom skraćene verzije fiksnog tečaja konverzije, primjerice tečaja zaokruženog na dvije decimalne znamenke, neće biti dopušteno.
[3] Pravo sudjelovanja u tom postupku imat će samo mikropoduzeća, dakle poduzeća koja imaju manje od deset zaposlenika i čiji godišnji prihodi nisu veći od dva milijuna eura. Posrednu predopskrbu svojih klijenata banke će obavljati bez naknade.
[4] Iznimno, kada primatelj plaćanja nije u objektivnoj mogućnosti ostatak iznosa vratiti u gotovom novcu eura, može ostatak vratiti u gotovom novcu kune ili u gotovom novcu kune i gotovom novcu eura.
[5] „… posebice, obvezu dvojnog iskazivanja i način praćenja primjene te obveze (detalji o obvezi dvojnog iskazivanja - rokovi: najranije od prvog dana od dana objave odluke Vijeća EU o uvođenju eura, a obvezno prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem ističe trideset dana od dana objave odluke Vijeća EU o usvajanju eura u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i uredbe Vijeća EU u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od datuma uvođenja eura; izuzeća od obveze dvojnog iskazivanja cijena, dvojno iskazivanje u aktima tijela javne vlasti, dvojno iskazivanje plaća i drugih naknada koje se isplaćuju radnicima).“
[6] Primjerice, bezgotovinski platni promet, uređaji za automatsku naplatu, bankomati s opcijom pologa novca, pružatelji usluga javnog prijevoza.
[7] U uporabi je zamijenila hrvatski dinar, koji je uveden 23. prosinca 1991.