Duljina rasprava nije jedini element koji utječe na dojam o radu zastupnika, no nije ni zanemariva, a unatrag dva tjedna i saborski klubovi i zastupnici imaju priliku govoriti dulje.

Umjesto 'pandemijskih' deset, klubovi mogu govoriti 15 minuta, a zastupnici deset, umjesto pet minuta.

Pod pretpostavkom da o nekoj temi želi govoriti svih 16 klubova, za to im treba puna četiri sata, dok im je, kad su imali pravo na deset minuta trebalo nešto više od dva i pol.

Sadržaj tih rasprava, njihova smislenost i fokusiranost na problem, posebna je tema koju moraju bistriti sami zastupnici.

I dok je predsjednik Sabora Gordan Jandroković u više navrata poručio da se zalaže za to da rasprave budu kraće i efikasnije, oporba na pitanje duljine rasprava gleda drugačije te zagovara ozbiljniju reformu načina saborskog rada.

Selak Raspudić: Trajanje rasprave nije temeljno pitanje

Trajanje pojedine rasprave nije temeljno pitanje rada Sabora, kaže Marija Selak Raspudić (Most) i podsjeća da je nedavno predložila šire izmjene Poslovnika koje uključuju manje odbora, kvorum od trećine zastupnika, veću odgovornost Vlade…

Neovisno o tome hoće li se raspravljati 10 ili 15 minuta, građani će ostati jednako nezadovoljni, vraćanje na staro neće poboljšati rad Sabora, kaže zastupnica i dodaje kako to znači da problem ne leži tu i da je potrebna reforma načina saborskog rada.

„A to je ono što Jandroković ne dozvoljava da dođe na dnevni red“, rekla je.

Fokus na predmet, sadržajna i argumentirana rasprava, ono je što nedostaje u saborskim raspravama, a mnogi ju, kaže, koriste za govor van teme i političko profitiranje.

„Ali prije svih, onaj koji bi trebao biti uzor, a to je predsjednik Sabora, koristi svoju poziciju za iznošenje vlastitih političkih stavova, umjesto za moderiranje načina rada svih zastupnika“, kaže Mostova zastupnica.

Suglasna je da Sabor treba učiniti operativnim. Da bi bio, Vlada treba biti podvrgnuta Saboru, a ne obratno, ministri moraju dolaziti predstavljati zakone, a odbori biti funkcionalni, a ne ukras u djelovanju Sabora, naglašava.

Bauk: Za neke teme primjeren omjer 10:5, za neke ne

Arsen Bauk (SDP) ne spori da je pandemijski način „u načelu“ ubrzao rad Sabora, no poručuje kako „u ovim trenutcima sa određenom skepsom pristupa smanjenju prava zastupnika“.

Ne znam kako bismo definirali kod kojih je tema bolji omjer 15:10, a kod kojih 10:5, kaže, pa dodaje kako je model 10 minuta za klubove, pet za zastupnike primjeren za većinu točaka, dok bi za manji broj tema bio primjereniji 15:10.

O manjoj minutaži na plenarnoj sjednici moglo bi se razmišljati u sklopu cjelovite promjene načina rada Sabora, da se možda drastično smanji broj odbora koji bi imali veći broj članova, pa bi ličili na mini-plenarne sjednice, kaže Bauk.

Borić: Sve se svodi na 'vi nama želite zabraniti da govorimo'

Josip Borić (HDZ) sa zadrškom gleda na oporbeno zazivanje  reforme saborskog rada. Kad uđemo u priču o promjeni Poslovnika sve se svodi na njihovo 'vi nama želite zabraniti da govorimo', naglasio je.

Kad je riječ o starom-novom načini rada, priznaje da su pandemijske mjere ubrzale rasprave, ali i naglašava da mu povratak na staro ne predstavlja opterećenje.

Dosta brzo završavamo rasprave, ne postoji baš neki veliki interes za sabornicu, u njoj je 30-40 zastupnika koji su uvijek nazočni i nose rasprave.

Borić kao problem ističe što se zastupnici previše koriste institutima povrede Poslovnika i replikama, a to pripisuje njihovim željama da uđu u saborske statistike marljivosti.  

Zbog statistika, koje su se nametnule kao nešto važno, to je postala zlouporaba, kazao je.

Kako to rade drugi?

Parlamenti europskih država različito su uredili način svog rada. Dio njih, ovisno o temi rasprave, vrijeme za nju dijeli ovisno o snazi pojedinog kluba, najduže može govoriti najveći klub, najkraće najmanji klub.

Austrijski parlament primjenjuje različita pravila za različite vrste rasprava, ovisno radi li se o redovitim zakonima i izvješćima ili nekim aktualnim temama i hitnim prijedlozima. Slično je i u švicarskom, kao i francuskom pri čemu govori zastupnika u narodnoj skupštini u pravilu traju od 5 do 10 minuta.

Danski zastupnici za raspravu o zakonu imaju 5 minuta s mogućnošću produljenja vremena. Iako ne postoji vremensko ograničenje za prvi govor, švedski zastupnici ne bi trebali premašiti 8 minuta, iznimno 12 minuta.

U belgijskom parlamentu predsjednici gornjeg i donjeg doma te odbora mogu konsenzusom odrediti koliko se vremena posvetiti pojedinoj raspravi te se potom određuje vrijeme za govor za svaku političku skupinu.

Ograničenje maksimalnog vremena rasprave o određenoj temi moguće je i u nizozemskom parlamentu.

U talijanskom se također odlučuje o ukupnom vremenu za raspravu po točkama dnevnog reda ovisno o složenosti. Govor, u pravilu, ne smije biti dulji od 30 minuta, no produljuje se ako je riječ o ustavnim ili izbornim zakonima, odnosno udvostručuje ako je riječ o povjerenju ili nepovjerenju.

Osim toga, predsjednik talijanskog zastupničkog doma može produljiti vrijeme govora klubovima ako tema to zahtjeva.

Jandroković: Sto puta se ponovi isto

U finskom parlamentu zastupnici imaju neograničeno pravo govora na redovnim sjednicama. Kada dobije riječ, zastupnik ima pravo govoriti koliko god želi, nema vremenskog ograničena i može tražiti riječ koliko god puta želi.

Pitanje je bi li takav model funkcionirao u Hrvatskom saboru.

„Nažalost jedan dio zastupnika misli da kroz učestalo javljanje, kroz trošenje vremena i vlastitu sliku na ekranu dobiva popularnost kod građana”, kazao je nedavno predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

Sto puta se, dodao je, ponovi jedno te isto, govori o temi nevezanoj za zakon, a dio oporbe pokušava građanima plasirati tezu da je beskrajno pravo govora, kada god se hoće, što god se hoće smisao parlamentarizma.

„Nisam siguran da je to baš korisno za Hrvatski sabor, da će nas građani više pratiti a i da će oporba o toga imati neke velike koristi”, ustvrdio je Jandroković.

(HINA, 4. 6. 2023.)

Fotografija: Pixabay