“Ustavni sud uvodno utvrđuje da se navodi iz prijedloga predlagatelja u svojoj biti sažeto mogu svesti na stajalište po kojem je u skladu s Ustavom samo apsolutna odvojenost države i crkve, i to neovisno o bilo kojim drugim okolnostima, jer je po njihovom shvaćanju svako drugačije uređenje protivno ustavnom načelu odvojenosti vjerskih zajednica od države”, stoji u rješenju Ustavnog suda u kojem je odbijen prijednog za ocjenom ustavnosti. 

Pojašnjavaju da je takvo stajalište “zasnovano na izoliranom tumačenju" Ustava, jer vjerske zajednice istovremeno "u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države".

"Iz te odredbe proizlazi da odvojenost države i vjerskih zajednica nije apsolutna. Sve dok je zaštita i pomoć države djelatnostima vjerskih zajednica u okviru članka 41. stavka 1. Ustava, slobodno izabrani vjerski odgoj u ustanovama predškolskog odgoja te slobodno izabrana nastava vjeronauka kao izbornog predmeta u osnovnim i srednjim školama, po ocjeni Ustavnog suda, sami po sebi nisu nesuglasni s Ustavom", stoji u obrazloženju.

Pritom se pozivaju i na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava "prema kojima pravo na iskazivanje vjere kroz poučavanje zajamčeno člankom 9. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda".

Ustavni sud zaključno ističe da je, "po njegovoj ocjeni, kod predmetnog pitanja riječ o suverenom pravu Hrvatskog sabora, kao zakonodavnog tijela, da sukladno" odredbama Ustava "odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj".


(HINA, 13. 2. 2019.)