Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije

I. Opšte odredbe

§ 1.

Feudni odnosi, koji postoje u zemljišnim knjigama između državnog erara kao vrhovnog vlasnika i feudatarca kao koristovnog vlasnika smatraju se pravno ukinuti 1. decembra 1918. god.

Svi odnosi težaka, koji su na ovakvim feudalnim zemljištima nastali sve do stupanja na snagu ovoga Zakona, a bez obzira na rokove iz § 3 razrešuju se prema načelima ovoga Zakona tako, da težak postaje vlasnik zemlje, a feudatarac dobiva odštetu prema odredbi § 12. točka 1 ovog Zakona.

Feudatarac zadržava sva feudna zemljišta i zgrade, koja je u vlastitoj režiji obrađivao, ali najviše do zakonskog maksimuma predviđenog u Uredbi o zabrani otuđivanja i opterećivanja velikih posjeda od 21. jula 1919. godine i zakona od 20. maja 1922. godine o izdavanju zemljišta velikih posjeda u četvorogodišnji zakup.

Ako na ovakvom feudnom zemljištu nakon razrješenja odnosa spomenutih u alineji drugoj i nakon izlučenja maksimuma označenog u alineju trećoj ovog paragrafa ostane još raspoloživih površina, privesti će se iste svrhama agrarne reforme, a feudatarac će dobiti odštetu, koja bude posebnim zakonom utvrđena za veleposjedničke zemlje.

§ 2.

Vječni liveli i vječne težaštine tj. odnosi koji su bili ugovoreni na vječna vremena razrješuju se bez obzira na vrijeme trajanja odnosa po načelima § 3 ovoga zakona.

§ 3.

Nadalje se ovim zakonom uređuju i svi kmetski, kmetstvu slični, emfiteutični, kolonatski, težački, zakupni, kao i svi ostali odnosi bez obzira na naziv, gdje sam vlasnik nije obrađivao zemlju, nego ju je davao pod raznim uslovima drugome na trajno obrađivanje i uživanje.

Ti odnosi imaju se razriješiti tako, da zemlja pripada onomu, koji ju obrađuje, ako odnos traje najmanje 30 godina računajući od dana stupanja na snagu ovoga zakona unatrag.

Izuzimaju se od ove odredbe slučajevi iz § 47 ovog zakona.

Vrijeme držanja prednika računa se u korist posljednjega držaoca.

Gornja načela vrijede i za kuće te gospodarske zgrade, koje se nalaze na takovom zemljištu, a koje je težak držao i uživao.

Kultiviranje voćnjaka i iskorištavanje livada smatra se obrađivanjem i uživanjem zemlje.

§ 4.

Odnos između težaka i podtežaka razrješuje se po istim načelima kao odnos između težaka i zemljovlasnika tako, da podtežak dobiva zemlju, vlasnik odštetu za zemlju, težak naknadu poboljšica, koje je on učinio.

§ 5.

Kada se u težačkom položaju nalazi pravno lice, a ne fizičke osobe, vlasnik ima pravo da traži oslobođenje od takvog odnosa i povratak posjeda zemlje plaćajući samo po procjeni i u punoj vrijednosti dio poboljšica, koje pripadaju pravnom licu.

§ 6.

Odnosi spomenuti u § 2 i 3 zakona razrješuju se tako, da zemlja prelazi u vlasnost težakovu uz ograničenje, da takove zemlje ne može dobiti više od 10 ha, ako mu obitelj ne broji više od 6 članova, dok na svakoga daljnjega člana, koji živi u zajedničkom kućanstvu može da primi još pola hektara na glavu.

Površine koje tim načinom postanu raspoložive, imaju se razdijeliti najpotrebnijim rođacima iz istoga sela onoga, koju je zemlju do sada uživao i to prvenstveno po blizini srodstva uzimajući obzira i tada na ograničenje prednje alineje. Ako takovih rođaka nema imaju se nadijeliti najpotrebniji težaci iz istoga sela uz ista ograničenja.

Odlučivanje, koja će se zemlja preko gornjeg maksimuma oduzeti, priznaje se onomu, komu se oduzima.

Novi interesenti, koji po prednjoj alineju dobivaju zemlju, dužni su, uz odštetu, koju po ovom zakonu imaju da plate vlasniku zemlje, da naknade prvobitnom obrađivaču u punoj procjenbenoj vrijednosti sve poboljšice, koje je on na zemlji učinio.

Kod primjene odredbe oboga člana imaju se odijeljeni članovi pojedinih težačkih porodica, koji samostalno žive i zasebna kućanstva vode smatrati kao posebne težačke porodice bez obzira na okolnost, da li je njihova dioba u zemljišnim knjigama provedena ili nije.

§ 7.

U koliko postoje pod § 2 i 3 ovoga zakona navedeni odnosi između vlasnika i težaka glede uživanja maslinovih stabala i drugih voćaka, to se ovi odnosi, obzirom na razrješenje, razvrstavaju u dvije grupe:

1) ako težak koji je voćke uživao, podjedno obrađuje i zemljište, na kojem se voćke nalaze, prelaze voćke u vlasnost istoga,

2) ako zelju obrađuje jedan težak (to može biti i sam vlasnik), a voćke, koje se nalaze na istom zemljištu uživa drugi težak, prelaze voćke u vlasnost obrađivača zemlje.

Potonji je dužan dati dosadanjem uživaocu voćaka otštetu prema kasnije ustanovljenim načelima.

§ 8.

Izuzimaju se od udara ovoga zakona kuće i vrtovi zemljovlasnika, koje su ovi, bilo trajno, bilo privremeno, kao svoja obitavališta držali odnosno uživali.

§ 9.

Pod udar ovoga zakona spadaju u oni pašnjaci državni i samoupravnih tijela, koje su pojedini težaci samovoljno zaposjeli i svojim radom priveli kulturi do 28. jula 1914. god. te ih i sada sami obrađuju. I za ova zemljišta vrijedi ograničenje § 6 ovoga zakona.

§ 10.

Na državnom dobru u Vrani ustanovljuje se potrebna površina potrebna za tamo već postojeće uzorno gospodarstvo sa 740 ha oranica, livada i privremenih plodnih pašnjaka, te sa 260 ha pašnjaka, šume, kanala i ostalog neplodnog zemljišta, kao i svih naprava za odvodnjavanje, te jezero Vrana u površini od 3001 ha.

Ostatak zemljišta u koliko ne dođe pod § 2 i 3 ovoga zakona ima se razdijeliti među potrebne težake uz ograničenje iz § 6 ovoga zakona.

Kod razdiobe dolaze u obzir sva okolišna sela, a naročito ona, kojih su seljaci do sada ovu zemlju u zakupu držali.

§ 11.

Potrebna uredovanja u pogledu slučajeva iz § 9 i 10 ovoga zakona obaviće Agrarno pravni odsjek banske uprave u Splitu po posebnom Pravilniku, kojeg će u tu svrhu donijeti ministar poljoprivrede.

II. Odšteta

§ 12.

Otštetu dobivaju vlasnici onih zemljišta, koja prema ustanovama ovoga zakona prelaze u vlasnost težaka obrađivača i to na ovaj način:

1) zemlja, koju su pojedini težaci ili sami ili po svojim prednicima počeli raditi i uživati prije 11. januara 1878. god. i trajno je držali do danas, otkupljuje se po tabeli u § 14 sa maksimalnom cijenom od 10.000 dinara po jednom hektaru.

To isto vrijedi i za feudna zemljišta.

2) zemlje, koje su pojedini težaci ili sami ili po svojim prednicima preuzeli u obrađivanje i uživanje posle 11. januara 1878. godine i drže ih trajno do danas uz uslove iz alineje druge § 3 ovoga zakona, odnosno uz uslove § 2 ovog zakona otkupljuje se po tabeli u § 14 sa maksimalnom cijenom od 20.000 dinara po jednom hektaru.

3) zemljišta pod toč. 1 i 2 oboga § otkupljuju se po tabeli u § 14 sa maksimalnom cijenom od 30.000 dinara, ako ukupna površina takvog zemljišta pojedinog vlasnika nije veća od 6 ha.

4) ako je kuće i zgrade, spomenute u predzadnjoj alineji § 3 ovoga zakona podigao vlasnik zemlje o svom trošku poslije 11. januara 1878. godine imade mu novi stjecaoc platiti otštetu po sudskoj procjeni, a prema sadanjem stanju zgrada i to uz odbitak troškova za eventualne amelioracije.

Ako je težak, komu se zemlja i zgrade dosuđuju, te zgrade o svom trošku podigao, ne plaća vlasniku za zgrade nikakvu otštetu.

5) težaci, koji dobiju zemlju iz § 9 ovoga zakona ne plaćaju za istu nikakvu otštetu.

Novo nadjeljeni težaci po § 19 ovog zakona plaćaju otštetu po tabeli u § 14 sa maksimalnom cijenom od 10.000 dinara, doćim se odnosi na ovom zemljištu predviđeni u § 2 i 3 ovog zakona razrješuju tako, da donosni težaci ne plaćaju nikakovu otštetu.

6) Za zemljišta iz § 48 ovog zakona vrijede tamo navedene odredbe.

§ 13.

Otštetu plaća:

1) država u cijelosti u slučajevima tač. 1 § 12.

2) država u polovici, a težak u polovici za slučajeve iz tač. 2 i 3 § 12.

3) težak u cijelosti u slučaju tač. 4 alineje 1 § 12.

4) podtežak glavnom težaku poboljšice u slučaju § 4 u cijelosti.

5) cijelu otštetu vlasnik zemljišta pravnom licu (§ 5) novi interesent težaku staromu obrađivaču (§ 6), težak koji voćke dobiva (§ 7) sadnicu voćaka.

6) prinosi, koje daje država za otkup crkvenih zemljišta, povećavaju se za 10%.

III. Procjena

§ 14.

Za odmjerivanje odšteta zemljišta, koja dolaze pod udar ovoga zakona, utvrđuju se četiri procjenbena razreda.

I. Procjenbeni razred obuhvaća prvorazredna zemljišta, kojih se procjena ima kretati od maksimalnih cijena označenih u § 12 ovoga zakona, kao početnih cijena za 1/5 na niže.

II. Procjenbeni razred obuhvaća zemljišta, kojih se procjena ima kretati od najnižeg iznosa prvog procjenbenog razreda za daljnju 1/5 na niže.

III. Procjenbeni razred obuhvaća zemljište, kojih se procjena ima kretati od najnižeg iznosa drugog procjenbenog razreda za daljnju 1/5 na niže.

Konačno IV. procjenbeni razred za preostalu 1/5 na niže.

§ 15.

Prema prometnim prilikama, vrsti kulture i bonitetu zemlje u pojedinim srezovima fiksiraće sreska načelstva po svojim ekonomima stalne cijene za pojedine razrede unutar granica iz prednjeg člana i to razlučeno po upravnim općinama.

Tako će se utvrditi stalne tabele u koje će se svrstavati pojedine čestice prigodom procjene.

§ 16.

Tabele iz prednjega §-a imaju sreska načelstva predložiti Ministarstvu poljoprivrede na odobrenje u roku od 90 dana nakon stupanja na snagu ovoga zakona.

§ 17.

Ministarstvo poljoprivrede nakon odobrenja umnožava odnosne tabele i u odgovarajućem broju primjeraka dostavlja ih u daljnjem roku od 30 dana svakom prvostepenom sudu na području ranije pokrajine Dalmacije na upotrebu.

§18.

Svrstavanje pojedinih zemljišnih čestica u gornje procjenbene razrede obavljat će se nakon predatih prijava po § 23 ovoga zakona po naročitoj procjenbenoj komisiji, koju sačinjavaju za svaku upravnu opštinu:

1) jedan procjenitelj od strane težaka interesenata.

2) jedan procjenitelj od strane zemljovlasnika.

3) sreski ekonom za cijeli srez, koji fingira kao predsjednik komisije.

§ 19.

Ova procjenbena komisija ureduje u dotičnoj općini istodobno sa izaslatim sucem, koji po odredbi § 27 ovoga zakona u središtu dotične općine raspravlja iz re općine podnesene prijave.

§ 20.

U tu svrhu dati će uredujući sudac svakoj ovoj procjenbenoj komisiji jedan primjerak procjenbene tabele i po jedan primjerak svake podnesene prijave pa će komisija za svaku od prijavljenih čestica na licu mjesta imati utvrditi u koji procjenbeni razred dolazi. Ako se mišljenja procjenitelja razilaze, postupati će sudac po načelima, koja vrijede za sudsku procjenu u eksproprijacionom postupku, kod čega će se sreski ekonom smatrati kao po sudu imenovani treći vještak.

§ 21.

Kad je procjenbena komisija završila poslove po primljenim prijavama predaje ih uredujućem sucu, koji svaku prijavu veže sa odnosnim duplikatom, na komu je proveo raspravu i dalje postupa po odredbama § 27-29 ovoga zakona.

IV. Sudski postupak

§ 22.

Za likvidaciju svih u ovom zakonu navedenih odnosa u Dalmaciji kao i za rješavanje sporova, koji bi nastali iz tih odnosa nadležni su sudovi i to u prvom stepenu Kotarski sud, u čijem se području nalazi odnosno zemljište, a u drugom stepenu Viši zemaljski sud u Splitu, koji predmet rješava konačno.

§ 23.

Sudovi će postupiti na prijedlog interesenata, koji su dužni da svoj zahtjev na zemlju prijave nadležnom Kotarskom sudu u roku od 4 mjeseca računajući od dana, kada ovaj zakon stupi na snagu.

Za interesente, koji iz opravdanih razloga nisu mogli kroz to vrijeme podnijeti prijavu može Kotarski sud ovaj rok produžiti za daljnja tri mjeseca.

Za podnašanje prijave ovlašten je svaki član težakove porodice odnosno njegov punomoćnik ili zakoniti zastupnik.

§ 24.

Prijava se predaje u dva primjerka bilo pismeno bilo usmeno na zapisnik kod sud, te mora sadržavati zahtjev na svu zemlju, koji dotični težak iz ruke svakoga zemljovlasnika drži.

U prijavi treba da se navedu činjenice, na kojima se osniva zahtjev da se priklopi zemljišnički izvadak i posjedovni list odnosnih čestica kao i druge potrebne pismene isprave te da se predlože svjedoci i ostala dokazala.

Isprave se prilažu u originalnom odnosno ovjerovljenom prijepisu.

Neuredne ili nepotpune prijave imaju se dopuniti na poziv suca do uredovanja na licu mjesta ili prigodom samog uredovanja na licu mjesta.

§ 25.

Nakon izmaka roka za davanje prijave odredit će delegovani sudac raspravu stiglih prijava u sjedištima odnosnih upravnih općina.

Još u roku od 4 mjeseca predviđenom za podnašanje prijava pozvati će općinska upraviteljstva sve zainteresovane težake dotične općine, kao i vlasnike zemlje, da imenuju po jednog procjenitelja, koji će fungirati za sve prijave te općine kao članovi procjenbene komisije u vezi sa odredbom § 18 ovoga zakona.

Imena tako postavljenih procjenitelja dostavit će općinska upraviteljstva nadležnom sudu.

§ 26.

Prigodom uredovanja u središtu općine ponajprije će delegirani sudac zakleti članove procjenbene komisije na okolnost, da će procjenu obavljati prema znanju u savjesti svojoj, a u okviru odredaba § 14 i 18 ovoga zakona.

Jednom zakleti sreski ekonom neće se u drugim općinama ponovo zaklinjati.

Nakon zakletve uručiti će sudac procjenbenoj komisiji po jedan primjerak svake prijave i po jedan primjerak procjenbene tabele sa uputstvima o načinu uredovanja.

Komisija sa tim obilazi prijavljene parcele i svrstava ih u odgovarajuće procjenbene razrede prema odredbi § 14 ovog zakona.

Nakon procjene svih čestica pojedine prijave zaključuje se i potpisuje odnosni zapisnik.

§ 27.

Nezavisno od uredovanja procjenbene komisije provađa izaslati sudac rasprave vrhu iznesenih zahtjeva služeći se drugim primjerkom predatih prijava.

U vezi sa odredbom § 25 alineja prva, on će već ranije u središte općine pozvati za svaki dan toliki broj parbenih stranaka, koliko prijava u jednom danu može raspraviti uz nalog, da parbene stranke donesu sa sobom sva potrebne pismene dokaze kao i da dovedu svjedoke, na koje se kane pozvati.

Na ovom ročištu ima se prije svega ustanoviti: da li spor o kome se radi pada pod udar ovoga zakona. U tu svrhu dati će se mogućnost strankama, da izlože svoje gledište i da pruže potrebne dokaze.

Za utvrđivanje tih momenata kao i za cijeli postupak kod provedbe ovoga zakona, naročito pri ocjenjivanju dokaza, sudovi će se držati propisa, koji važe za izvanparbeni postupak u koliko nije drukčije određeno ovim zakonom.

O rezultatima ročišta sastavit će se tačan zapisnik.

§ 28.

Uz raspravljanje o glavnom predmetu imade uredujući sudac raspraviti i pitanje do sada uskraćenih dohodaka i parbenih troškova, koji su učinjeni u vezi sa tom uskratom, a po odredbama § 36, 40 u 42 ovoga zakona.

§ 29.

Kad uređujući sudac na gornji način raspravi sve prijave dotične općine vraća se u središte suda i izrađuje presude na temelju prikupljenog raspravnog i procjenbenog materijala.

§ 30.

U donesenoj presudi riješiće se ponajprije pitanje, da li traženo zemljište spada pod udar ovoga Zakona, a zatim u jednom slučaju o primjeni načela § 12 nadalje o visini izračunate oštete za samo zemljište i eventualne poboljšice, te konačno o možebitnim uskraćenim prihodima i sa njima skopčanim parbenim troškovima.

§ 31.

Procjenu vrhu zahtjeva iz tač. 3, 4, 5, § 13 obaviće ista komisija, koja je obrazovana za procjenu zemljišta samih, a po mogućnosti zajedno tako, da sudac može prema ukazanoj potrebi u mjesto sreskog ekonoma imenovati stručnog vještaka.

§ 32.

Obrazložena presuda dostavlja se interesiranim strankama i državnom pravobraniocu u Splitu ukoliko država pri plaćanju odšteta sudjeluje uz klauzulu, da je proti istoj dozvoljena u roku od 14 dana od primitka žalba na Viši zemaljski sud u Splitu, koji predmet rješava konačno.

§ 33.

Svako pravomoćno rješenje, kojim se meritorno razrješuju odnosi po ovom zakonu, ima se priopćiti preko državnog pravobranioca u Splitu Ministarstvu financija radi isplate dosuđenih naknada.

§ 34.

Ako na zemljištu ili nekretninama, koje po ovome Zakonu prelaze u svojinu težaka, postoje uknjižene tražbine trećih lica, otkupna suma položiće se kod suda, koji će odrediti ročište za razdiobu iste.

Ako se stranke ne sporazumiju sud će obaviti razdiobu po načelima ovršnoga reda o razdiobi kupovine na ovršnoj dražbi prodanih nekretnina.

Otkupna cijela položena kod suda jamči za onaj dio tereta, koji razmjerno otpada na otkupljeno zemljište.

Po ovim načelima postupati će se i u onom slučaju, ako je dotično zemljište fideikomisom.

§ 35.

Prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja se s ureda (po zvaničnoj dužnosti) nakon pravomoćnosti konačnog rešenja.

Poljske služnosti, osnovane na korist gospodujućeg zemljišta trećih lica ostaju na snazi i neće se moći izbrisati bez privole posjednika gospodujućeg dobra.

Tereti, koji postoje na poboljšicama i težačkim pravima zemljišta, koje po ovom zakonu prelaze u svojinu odnosnog težaka, ostaju i dalje na snazi.

§ 36.

Do pravomoćnog rješenja agrarnog spora ostaju tekući dohoci na snazi prema postojećim pogodbama time, da se prihod zemljovlasnikov snizuje za jednu prav.

To vrijedi za sve slučajeve gdje od 1. decembra 1918. godine ovamo nije sporazumom stranaka prav u rečenoj visini već snižena.

Rasprave odnosno ovršni postupci radi uskrate ranijih dohodaka i parbenih troškova imaju se obustaviti, a u koliko su već pravomoćno riješene, imadu se ta pitanja ponovno riješiti prema odredbi § 40 i 42 ovoga zakona.

§ 37.

Kolektivne paše seljana, koje se na osnovu običaja ili zakona o čuvanju polja vrše u stanovito doba godine po privatnim zemljištima (pustopašica), ne diraju se ovim Zakonom.

Prava paše i drvarenja, koja su seljani vršili na pašnjacima i šumskim zemljištima feudnog, vlasničkog ili posjedničkog dobra, ostaju netaknuta.

§ 38.

Svi podnesci o postupku po ovom Zakonu, kao i svi sudbeni akti, te gruntovni i katastarski izvaci, oslobađaju se svih sudskih taksa.

Sticatelji nekretnina po ovom Zakonu oslobađaju se svih u financijskim zakonima i u drugim specijalnim propisima određenih taksa, državnih i samoupravnih za prijenos nepokretnog imanja.

§ 39.

Troškovi sudskog uredovanja kao i pristojbe vještaka (procjenitelja) padaju na teret države.

Činovnicima će se naknaditi troškovi vanjskog uredovanja po propisima Uredbe o naknadi putnih, podvoznih i seobnih troškova D. R. Br. 150.000/28, sa izmjenama i dopunama Br. 3500, od 23. januara 1930. godine.

Honorare i paušalne troškove procjenitelja utvrdiće ministarstvo poljoprivrede sa rješenjem uz saglasnu odluku ministra financija.

Isplata ovih troškova vršit će se iz kredita odobrenog ovim zakonom.

V. Uskraćeni dohoci i s tim skopčani troškovi parnica

§ 40.

Vlasnicima uskraćene dohotke plaća u jednoj polovini država, a u drugoj polovini težak, i to tako, da se cjelokupna vrijednost tih dohodaka izvršuje prema cijenama, koje vrijede u vrijeme započetog postupka ovim Zakonom. Zastarni rokovi, određeni propisima građanskog zakonika za davanje dohodaka, koji potiču iz odnosa formiranim ovim zakonom, smatraće se prekinutim za doba od 25. februara 1919 godine do dana kada ovaj zakon stupi na snagu.

§ 41.

Parnične pravomoćno dosuđene troškove, koji su nastali po parnicama usled uskrate dohodaka, plaća država u cijelosti.

§ 42.

Ustanove ovoga Zakona o uskraćenim dohocima i parničnim troškovima ne primjenjuju se na slučajeve u kojima agrarni odnos nije po ovom zakonu razrješen, nego se presuđuju po ustanovama koje su do sada vrijedile.

Ako zemljovlasnik i nakon upozorenja po raspravljajućem sucu ne stavi u raspravi o glavnom predmetu prema odredbi § 28 ovog zakona zahtjev glede uskraćenih dohodaka i parbenih troškova gubi potpuno pravo na iste.

VI. Financijska likvidacija

§ 43.

Država plaća sve na nju otpadajuće otštetne iznose po ovom zakonu sa obveznicama po nominalnom iznosu, koje nose naziv »Državne obveznice za likvidaciju agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije« a glase na donosioca po 500, 1000 i 5000 dinara nominalnih sa 6% godišnjeg interesa, koji teče od 1. januara 1931. godine, a isplaćuje se po isteku svake godine. Sume ispod 500 dinara za koje se ne mogu davati obveznice, isplaćuju se u gotovom novcu.

Amortizacija obveznica, zašto će se potrebne sume unijeti svake godine u buđet, vršit će se kroz 30 godina počev od 1. januara 1931. godine, i to putem izvlačenja ili otkupom na berzi preko Narodne banke.

Anuitetsku službu po ovom vršit će Generalna direkcija državnih dugova, kod koje će se vršiti izvlaćenje obveznica svake godine 1. januara a isplata izvučenih obveznica vršiće se od 1. februara iste godine po nominalnoj vrijednosti

Kamata na izvučenim obveznicama prestaje teći od dana izvlačenja.

Amortizovane obveznice moraju imati sve nedospjele kupone, inače će se vrijednost istih (kupona) odbiti pri isplati. Kuponi zastaruju za 5 godina od dana dospjetka, a amortizovane obveznice za 30 godina od dana kada su izvučene.

Ovim se obveznicama priznaju sve povlastice koje uživaju ostale državne obveznice i kotiraće se na svim domaćim berzama.

Sva prepiska po ovim obveznicama oslobođena je svih taksa.

§ 44.

Težaci plaćaju sve otštetne iznose po ovom zakonu sa obveznicama spomenutim u § 43 ovoga zakona, koje za njih zemljovlasniku daje država. Za iznos svih obveznica sa kamatama uknjižuje se založno pravo države na otkupljenu zemlju.

Težaci imaju pravo ovako predujmljene iznose povratiti državi u otpadajućim ratama kroz 30 godina, koje se rate isplaćuju zajedno sa porezom i eventualno utjeruju na isti način. Međutim pristoji pravo težacima i ranije bilo cijeli predujmljeni iznos bilo neki dio iznosa državi povratiti.

Isto tako pristoji težacima pravo da na njih otpadajuće iznose sa gotovim novcem neposredno vlasniku isplate.

VII. Posebne odredbe

§ 45.

Ako je težak svojom krivnjom promašio rok prijave ili se neće poslužiti ovim zakonom imadu se dotični odnosi u buduće smatrati privatno-pravnim zakupnim pogodbama, koje će se presuđivati po načelima O.G.Z.

§ 46.

Težaci, čiji je agrarni odnos, koji se presuđuje ovim zakonom na prijedlog vlasnika zemlje u vremenu od početka svjetskog rata do stupanja na snagu ovog zakona, bio razriješen na osnovu općih odredaba građanskog zakonika, imaju pravo tražiti obnovu spora ako dokažu, da se presuda temeljila na razlozima, koji su stajali izvan njihove moći.

Zahtjev za obnovu spora treba podnijeti onom sudu, koji je izrekao presudu u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona. Ako sud utvrdi, da postoji gornja pretpostavka, on će presudu poništiti, uspostaviti stanje, koje je bilo na snazi prije rata, odnosno prije ujedinjenja i postupiti po odredbama ovog zakona.

Oni težaci, koji dokažu, da su bili prije vlasnici zemlje, koju danas obrađuju kao težaci, i da su svoja vlasnička prava na tu zemlju izgubili temeljem antihretičke pogodbe (§ 1372 O.G.Z.) mogu i ako je prošao rok zastare tražiti obnovu spora u svrhu, da se ovaj pravni čin poništi i oni uspostave svoja prijašnja vlasnička prava.

Neće se dopustiti obnova spora ako je kroz to vrijeme zemljište prešlo uz dobru vjeru u treće ruke.

Za postupak vrijede opći propisi građanskog postupka o obnovi parnica.

Rješenja agrarnih vlasti, kojima su presude redovnih sudova bile oglašene ništavnim pozivom na § 8 Prethodnih odredaba, gube stupanjem na snagu ovoga Zakona svoju vrijednost, a za njihovo konačno presuđivanje vrijede prednje ustanove ovoga člana.

Svi sporovi iz obnova oslobađaju se sudskih taksa.

§ 47.

Ustanove oboga zakona ne protežu se na one težake, koji su do dana izdanja Prethodnih odredaba od 29. februara 1919. godine bili sa zemljovlasnicima razriješili postojeće odnose i primili od zemljovlasnika otštetu za poboljšice i svoja težačka prava a zemlju napustili, pa je nakon toga samovlasno opet zauzeli.

Takovi slučajevi imaju se riješiti putem redovne parnice pred nadležnim sudom.

§ 48.

Zemljišta u gradovima, i u neposrednoj blizini istih, te zemljišta industrijska i u blizini industrijskih preduzeća, kao i napokon zemljišta u neposrednoj blizini kupatila, izuzimaju se od gornjih odredaba u toliko, što se takova zemljišta, u koliko se stranke drugačije ne pogode, umaju podijeliti po pola između dosadanjeg vlasnika i težaka obrađivača.

Ako je zemlja obrađena, pravo izbora priznaje se težaku, a ako je neobrađena vlasniku.

§ 49.

Na koje se zemljište imade primijeniti § 48 ovoga Zakona, koja će se zona u pojedinim mjestima smatrati neposrednom blizinom, imade odrediti ministar poljoprivrede na prijedlog Kr. banske uprave u Splitu.

§ 50.

Ministar poljoprivrede, ministar financija i ministar pravde ovlašćuje se, da za provedbu ovoga zakona izdadu potrebna naređenja svaki po svojoj nadležnosti.

Ovlašćuje se ministar pravde da sudovima pozvanim na provedbu ovoga zakona dodijeli naročito osoblje i da prema potrebi poveća sudski kancelarijski personal u svrhu omogućenja hitne provedbe ovoga zakona.

Ovlašćuje se ministar financija da, u cilju predujma odnosno isplate otšete predviđene u ovom zakonu dade štampati obveznica spomenutih u § 43 ovoga zakona u visini od 400,000.000.- dinara, te da otvori potrebni kredit za isplatu u gotovom iznosu ispod 500.- dinara i napokon da odredi kredit od tri miliona dinara u svrhu provedbe ovoga zakona, a naročito za isplatu troškova iz § 39 ovog zakona.

§ 51.

Zakon ovaj stupa na snagu kada ga Kralj potpiše i kad se obnaroduje, a tada prestaju važiti odredbe zakona koje su u protivnosti sa ovim zakonom.

Obnarodovanje ovog zakona imade se izvršiti ne samo putem »Službenih novina« nego i putem pojedinih upravnih općina, koje imadu naročitu brigu voditi da se proglašenje obavi pred svakom crkvom poslije službe božje čitanjem posebnog oglasa.

Rokovi sa ovim zakonom određeni počinju teći od obnarodovanja u »Službenim novinama«.

§ 52.

Izvršenje ovog zakona povjerava se ministru poljoprivrede, ministru pravde i ministru financija.