Zakon o socijalnoj skrbi

DIO PRVI
OSNOVNE ODREDBE

Predmet uređenja

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se djelatnost socijalne skrbi, načela socijalne skrbi, naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, postupci za njihovo ostvarivanje, korisnici, sadržaj i način obavljanja djelatnosti socijalne skrbi, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, evidencije, inspekcijski i upravni nadzor, financiranje djelatnosti socijalne skrbi te druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi.

Usklađenost s pravnim poretkom Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

1. Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.)

2. Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15. 4. 2011.)

3. Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17. 12. 2011.)

4. Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20. 12. 2011.)

5. Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14. 11. 2012.)

6. Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21. 5. 2016.)

7. Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7. 8. 2001.).

Ciljevi i svrha socijalne skrbi

Članak 3.

Socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života, te poticanje promjena i osnaživanje korisnika, radi njihova aktivnog uključivanja u život zajednice.

Načelo supsidijarnosti

Članak 4.

Osoba koja ne može osigurati uzdržavanje svojim radom, pravima koja proizlaze iz rada ili osiguranja, primitkom od imovine, iz drugih izvora, od osoba koje su je dužne uzdržavati na temelju zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi ili na neki drugi način može ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

Načelo socijalne pravičnosti

Članak 5.

Osoba koja ostvaruje naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi ne može njihovim korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada.

Načelo dostupnosti

Članak 6.

Socijalna skrb osigurava se na način koji omogućuje dostupnost naknada i usluga korisniku.

Načelo individualizacije

Članak 7.

(1) Naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi ostvaruju se u skladu s individualnim potrebama i uz aktivno sudjelovanje korisnika.

(2) Prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.

(3) Dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.

Načelo pravodobnosti

Članak 8.

Socijalna skrb ostvaruje se na način koji osigurava pravodobno uočavanje potreba korisnika radi sprječavanja nastanka ili razvoja stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje životnih potreba i sprječavaju njegovu uključenost u zajednicu.

Načelo informiranosti

Članak 9.

Svaka osoba ima pravo na informaciju o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi te pravo na podršku u prevladavanju komunikacijskih teškoća koja pridonosi zadovoljavanju osobnih potreba i poboljšanju kvalitete života u zajednici.

Načelo sudjelovanja u donošenju odluka

Članak 10.

(1) Korisnik u sustavu socijalne skrbi ima pravo sudjelovati u procjeni stanja, potreba i odlučivanju o korištenju usluga te pravodobno dobiti informacije i podršku za donošenje odluka.

(2) Za ostvarivanje naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi potreban je pristanak korisnika odnosno njegova zakonskog zastupnika.

(3) U postupcima u kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja, a mišljenje djeteta uzima se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

(4) Osoba lišena poslovne sposobnosti ima pravo sudjelovati i dati mišljenje u postupcima u kojima se odlučuje o njezinim pravima i interesima.

Načelo tajnosti i zaštite osobnih podataka

Članak 11.

Korisniku naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi mora se osigurati tajnost i zaštita osobnih podataka sukladno posebnim propisima.

Načelo poštivanja privatnosti

Članak 12.

(1) Korisnik u sustavu socijalne skrbi ima pravo na poštivanje privatnosti prilikom ostvarivanja naknade i usluge.

(2) Pružatelj usluge u djelatnosti socijalne skrbi ne smije narušavati privatnost korisnika.

(3) Prikupljanje podataka u svrhu ostvarivanja naknade i usluge te poduzimanje radnji nužnih za pružanje usluge ne smatra se povredom prava na privatnost korisnika.

Načelo kombinirane socijalne politike

Članak 13.

Kombinirana socijalna politika zagovara pluralizam kao okvir socijalne politike u kojem Vlada Republike Hrvatske i lokalne vlasti prepoznaju organizacije civilnog društva, strukovne komore i udruge, trgovačka društva, obitelj i druge dionike kao partnere u pripremi, donošenju te provedbi socijalnih programa.

Načelo socijalnih inovacija

Članak 14.

Socijalne inovacije podrazumijevaju usluge, modele ili proizvode kojima se istodobno podmiruju socijalne potrebe učinkovitije od drugih te stvaraju novi društveni odnosi i suradnja, što se odnosi na razvoj inovativnih rješenja, novih organizacijskih oblika ili novih oblika suradnje i financiranja, a radi rješavanja socijalnih problema.

Definicije pojmova

Članak 15.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. korisnik je osoba ili kućanstvo koji u sustavu socijalne skrbi ostvaruje naknadu, socijalnu uslugu ili drugi oblik pomoći propisan ovim Zakonom

2. samac je osoba koja živi sama

3. kućanstvo je zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života

4. samohrani roditelj je roditelj koji živi sam s djetetom, sam skrbi o njemu i sam ga uzdržava

5. jednoroditeljska obitelj je obitelj u kojoj žive dijete odnosno djeca i jedan roditelj

6. dijete je osoba do navršenih 18 godina života

7. mlađa punoljetna osoba je odrasla osoba koja nije navršila 21 godinu života, a ostvaruje naknade i usluge u sustavu socijalne skrb s obzirom na dob

8. odrasla osoba je osoba koja je navršila 18 godina, a nije navršila 65 godina života

9. starija osoba je osoba koja je navršila 65 i više godina života

10. dijete s teškoćama u razvoju je dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za razvoj i učenje kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost

11. osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima

12. osoba potpuno nesposobna za rad je osoba koju privremeno ili trajno nije moguće uključiti u radne procese, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja

13. djelomično radno sposobna osoba je osoba kod koje je utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti prema propisu o vještačenju i metodologijama vještačenja

14. beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogla podmiriti troškove stanovanja, a smještena je ili koristi uslugu organiziranog stanovanja u prihvatilištu ili prenoćištu ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje

15. osnovne životne potrebe su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe; osnovne životne potrebe djece i mladeži obuhvaćaju i potrebe koje proizlaze iz njihova razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja; osnovne životne potrebe djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom obuhvaćaju i dodatne potrebe koje proizlaze iz oštećenja njihova zdravlja odnosno invaliditeta

16. prihod su novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način, primjerice primitak od udjela u kapitalu, kamate od štednje i sl. ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu, umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza

17. imovina su sve pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, štednja odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, poslovni udjeli, stambena štednja, životno osiguranje i ostala imovina u tuzemstvu i u inozemstvu

18. sveobuhvatna procjena je proces prikupljanja podataka, prepoznavanja i ocjene poteškoća, potreba, snaga i rizika, situacija i uključenih osoba koji se postupno razvija kako bi se odredili ciljevi rada s korisnikom te potrebne mjere i usluge

19. individualno planiranje je metoda socijalnog rada u procesu planiranja i izrade individualnog plana promjene životne situacije ili ponašanja korisnika, utvrđenog na temelju sveobuhvatne procjene potreba, teškoća i resursa korisnika, uz suradnju i partnerstvo s korisnikom i njegovom obitelji, a čija izrada obuhvaća aktivnosti procjene, organiziranja pristupa pravima i uslugama, koordiniranja s drugim pružateljima usluga, praćenje i evaluaciju koje trebaju odgovoriti na potrebe korisnika. Individualno planiranje provodi se kada je potreban veći broj usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika radi poboljšanja njegove socijalne dobrobiti

20. voditelj slučaja je socijalni radnik koji planira, koordinira i provodi aktivnosti radi ostvarivanja usluga unutar organizacijskih jedinica Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) kod pružatelja usluga, a pritom koristi potrebne profesionalne i druge resurse nužne za zadovoljavanje potreba odnosno za pružanje odgovarajućih usluga korisniku radi poboljšanja njegove socijalne dobrobiti

21. vođenje slučaja je metoda socijalnog rada kojom se u suradnji s korisnikom procjenjuju potrebe, dogovaraju nužne usluge, koordinira, obavlja nadzor i ocjenjivanje te zastupa najbolji interes korisnika radi poboljšanja njegove socijalne dobrobiti. Primjenjuje se kada korisnici imaju složenije potrebe koje zahtijevaju više vrsta usluga i kada je potrebno koordinirati rad različitih pružatelja sa zajedničkim korisnikom

22. plan intervencije su postupci koji obuhvaćaju prevenciju rizičnih čimbenika u životu pojedinaca, obitelji i zajednice i stručni tretman radi podrške i pomoći korisnicima socijalne skrbi u svladavanju teškoća i postizanja individualno i društveno poželjnih promjena te unaprjeđenja njihove kvalitete života. Intervencije obuhvaćaju tretman, ali i ostale aktivnosti koje se koriste za prevenciju problema i postizanje ciljeva koji vode socijalnoj dobrobiti. Intervencija obuhvaća savjetovanje, psihosocijalno savjetovanje, zastupanje, posredovanje, obiteljsku medijaciju, socijalno planiranje, rad u zajednici i druge aktivnosti koje pripadaju suvremenom konceptu socijalnog rada

23. socijalna isključenost je nemogućnost pojedinca da sudjeluje u uobičajenim aktivnostima društva kojemu pripada, zbog čimbenika koji su izvan njegove kontrole

24. interventne mjere u iznimnim slučajevima obuhvaćaju privremeno upućivanje radnika iz jedne ustanove socijalne skrbi u drugu odnosno od jednog do drugog pružatelja socijalnih usluga, preraspodjelu radnoga vremena i izolaciju radnika u prostorijama ustanove socijalne skrbi ili pružatelja socijalne usluge – radna izolacija

25. pripravnik je osoba koja se prvi put zapošljava u ustanovi socijalne skrbi, kod druge pravne osobe, kod obrtnika koji obavlja djelatnost socijalne skrbi i kod fizičke osobe koja profesionalno obavlja poslove socijalne skrbi i koja je stekla obrazovnu kvalifikaciju u Republici Hrvatskoj potrebnu za zapošljavanje u sustavu socijalne skrbi, ili je obrazovnu kvalifikaciju stekla izvan Republike Hrvatske, a ona joj je priznata od nadležnog tijela u skladu s posebnim propisima kojima se regulira priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija

26. javni rad je društveno koristan rad koji se odvija u ograničenom razdoblju te nudi sufinanciranje i financiranje zapošljavanja nezaposlenih osoba iz ciljanih skupina, čiji se program temelji na društveno korisnom radu koji inicira lokalna zajednica ili organizacije civilnog društva

27. dugotrajna skrb su naknade i usluge propisane ovim Zakonom koje se pružaju korisniku s oštećenjem zdravlja i oštećenjem funkcionalnih sposobnosti duže od godinu dana.

Rodno značenje pojmova

Članak 16.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

DIO DRUGI
DJELATNOST SOCIJALNE SKRBI

POGLAVLJE I.
OSNOVE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

Obavljanje djelatnosti socijalne skrbi

Članak 17.

(1) Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, propisom kojim se uređuje udomiteljstvo i provedbenim propisima.

(2) Djelatnost socijalne skrbi ustanove obavljaju kao javnu službu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Obavljanje djelatnosti socijalne skrbi nadzire ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Korisnici socijalne skrbi

Članak 18.

(1) Korisnici socijalne skrbi su:

1. samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način

2. dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete rane i predškolske dobi s razvojnim odstupanjem ili razvojnim rizikom, dijete s teškoćama u razvoju, dijete s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti se za njega te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti se za njega

3. mlađa punoljetna osoba i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju

4. osoba koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života

5. trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života, iznimno do tri godine života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život

6. obitelj kojoj je zbog narušenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška

7. osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama

8. odrasla osoba žrtva obiteljskog ili drugog nasilja te žrtva trgovanja ljudima

9. osoba koja zbog starosti ili bolesti ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama

10. osoba ovisna o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti

11. beskućnik ili

12. druga osoba koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

(2) Zavod određuje osobu koja predstavlja kućanstvo radi ostvarivanja naknada utvrđenih ovim Zakonom.

Državljanstvo, prebivalište i boravak kao uvjet

Članak 19.

(1) Naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, mogu se priznati ili odobriti:

1. hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj

2. strancu sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj

3. osobi bez državljanstva s privremenim i stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj.

(2) Stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i stranac pod privremenom zaštitom te članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj, kao i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, zakonima kojima je uređena zaštita od trgovanja ljudima i zakonom kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, pravo na jednokratnu naknadu i pravo na uslugu smještaja može se priznati i osobi koja nije obuhvaćena stavcima 1. i 2. ovoga članka pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se našla.

Kada osoba može sama sebe uzdržavati

Članak 20.

(1) U smislu ovoga Zakona osoba može sama sebe uzdržavati ako sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba može ostvariti svojim prihodima ili imovinom koja ne služi njoj niti članovima njezine obitelji za podmirenje osnovnih životnih potreba te od obveznika uzdržavanja ili na drugi način.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, imovina djeteta izuzima se od opterećenja ili otuđenja.

POGLAVLJE II.
NAKNADE U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

Vrste naknada

Članak 21.

Naknade u sustavu socijalne skrbi su:

1. zajamčena minimalna naknada

2. naknada za troškove stanovanja

3. naknada za ugroženog kupca energenata

4. naknada za osobne potrebe

5. jednokratna naknada

6. naknada za pogrebne troškove

7. naknada za redovito studiranje

8. plaćanje troškova smještaja u učeničkom domu

9. osobna invalidnina

10. doplatak za pomoć i njegu

11. status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja

12. naknada za troškove prijevoza zbog školovanja.

Osnovice za izračun naknada

Članak 22.

(1) Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske jednom godišnje.

(2) Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos drugih naknada iz članka 21. ovoga Zakona odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske.

ODJELJAK 1.
ZAJAMČENA MINIMALNA NAKNADA

Pojam zajamčene minimalne naknade

Članak 23.

Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, pod uvjetima i u iznosu propisanom ovim Zakonom.

Uvjeti za priznavanje zajamčene minimalne naknade

Članak 24.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba niti ih mogu osigurati u visini propisanoj člankom 27. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona po osnovi:

1. prihoda samca ili članova kućanstva kao niti od obveznika uzdržavanja

2. prodaje ili najma stana ili kuće u vlasništvu samca ili člana kućanstva, koju ne koristi za stanovanje

3. prodaje ili korištenja poslovnog prostora u vlasništvu samca ili člana kućanstva

4. prodaje pokretnina u vlasništvu samca ili člana kućanstva koje ne koristi za podmirenje osnovnih životnih potreba

5. prodaje, zakupa ili najma druge imovine u vlasništvu samca ili člana kućanstva koja ne služi podmirenju osnovnih životnih potreba ili po drugoj osnovi.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje se samcu ili kućanstvu ako:

1. je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog vozila čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, osim vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika vozilo nužno zbog prometne izoliranosti

2. je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora

3. samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava nije omogućio uvid u prihod ili imovinu

4. se nezaposleni radno sposoban i djelomično radno sposoban samac ne nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba prema zakonu kojim se uređuje tržište rada

5. je samac korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u prenoćištu ili prihvatilištu, žrtve nasilja u obitelji i žrtve trgovanja ljudima ili

6. je samac otkazao ugovor o radu u razdoblju od šest mjeseci prije pokretanja postupka radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Umanjivanje iznosa zajamčene minimalne naknade

Članak 25.

Iznos zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona umanjuje se kućanstvu za udio:

1. nezaposlenog radno sposobnog i djelomično radno sposobnog člana kućanstva koji nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri službi nadležnoj za zapošljavanje

2. člana kućanstva koji je sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora

3. člana kućanstva koji je otkazao ugovor o radu u razdoblju od šest mjeseci prije pokretanja postupka radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Iznimke od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba

Članak 26.

Odredbe članka 24. stavka 2. točke 4. i članka 25. točke 1. ovoga Zakona ne odnose se na:

1. osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se uređuje mirovinsko osiguranje

2. dijete nakon navršene 15. godine dok se redovito školuje, a najduže do navršene 26. godine

3. trudnicu i rodilju do šest mjeseci nakon poroda, roditelja koji čuva i odgaja dijete do godinu dana, blizance do tri godine ili ima troje i više djece do navršenih deset godina te roditelja koji koristi posvojiteljski dopust

4. osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost prema zakonu kojim se uređuje profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom

5. nezaposlenog člana kućanstva bez prihoda koji skrbi za dijete ili za odraslog člana obitelji koji nije sposoban skrbiti o sebi, ako takav način skrbi nadomješta institucionalnu skrb po ovom Zakonu ili

6. nezaposlenog člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi, kojemu skrb nije moguće osigurati uz pomoć treće osobe ili u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Postotak osnovice za izračun prava samcu ili članu kućanstva

Članak 27.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Zajamčena minimalna naknada za samca iznosi:

1. 100 % osnovice za radno sposobnog samca

2. 130 % osnovice za stariju osobu i osobu potpuno nesposobnu za rad.

(3) Zajamčena minimalna naknada za kućanstvo utvrđuje se kao zbroj udjela članova kućanstva, a udio za pojedinog člana kućanstva iznosi:

1. 70 % osnovice za odraslu radno sposobnu osobu

2. 95 % osnovice za odraslu osobu potpuno nesposobnu za rad i za stariju osobu

3. 120 % osnovice za samohranog radno sposobnog roditelja

4. 135 % osnovice za samohranog roditelja potpuno nesposobnog za rad

5. 70 % osnovice za dijete

6. 80 % osnovice za dijete u jednoroditeljskoj obitelji

7. 90 % osnovice za dijete samohranog roditelja

8. 120 % osnovice za trudnicu i rodilju do šest mjeseci nakon poroda.

(4) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u učenički dom za vrijeme trajanja školske godine, osim ako se troškovi smještaja u učenički dom ne podmiruju na drugi način.

(5) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od 150 % brutoiznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.

Postotak osnovice za izračun prava beskućniku, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima

Članak 28.

(1) Beskućniku kojem je osiguran smještaj ili organizirano stanovanje u prihvatilištu priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

(2) Žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima kojoj je priznata usluga smještaja u kriznim situacijama priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 50 % iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

Utvrđivanje iznosa kad korisnik ostvaruje prihode

Članak 29.

(1) Ako samac ili kućanstvo ostvaruje prihod, iznos zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec od pokretanja postupka do donošenja rješenja utvrđuje se kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva u svakom pojedinom mjesecu počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznavanje prava do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje.

(2) Mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za mjesec u kojem se donosi rješenje te za razdoblje nakon donošenja rješenja predstavlja razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva u mjesecu u kojem se donosi rješenje o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod

Članak 30.

U prihod u smislu članka 29. ovoga Zakona ne uračunavaju se novčana sredstva ostvarena po osnovi:

1. naknade za troškove stanovanja

2. naknade za ugroženog kupca energenata

3. naknade zbog tjelesnog oštećenja

4. ortopedskog dodatka

5. osobne invalidnine

6. doplatka za pomoć i njegu

7. doplatka za djecu

8. naknade koju osigurava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, na temelju odluke predstavničkog tijela

9. stipendije za školovanje učenika ili studenta dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života

10. darovanja pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe fizičke osobe

11. jednokratne donacije pravnih i fizičkih osoba do iznosa 1327,23 eura godišnje

12. pomoći za ublažavanje posljedica prirodne nepogode

13. privremenog uzdržavanja za dijete prema zakonu kojim se uređuje privremeno uzdržavanje

14. uzdržavanja za maloljetno i punoljetno dijete ostvarenog prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi do iznosa minimalne plaće

15. obiteljske mirovine za maloljetno i punoljetno dijete do iznosa minimalne plaće

16. nagrade učeniku za vrijeme praktične nastave i naukovanja

17. novčane pomoći i naknade troškova prijevoza za vrijeme obrazovanja, novčane pomoći za nezaposlene osobe s invaliditetom ostvarene prema zakonu kojim se uređuje zapošljavanje

18. doplatka za njegu i pomoć druge osobe, doplatka za pripomoć u kući, ortopedskog doplatka, posebnog doplatka, jednokratne novčane pomoći, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, osobne invalidnine, troškova ukopa, potpore za obrazovanje, novčane protuvrijednosti za besplatne udžbenike, dodijeljenog iznosa stambenog kredita ili financijske potpore, novčane naknade u iznosu obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, naknade za topli obrok, sredstava potpore ostvarenih kroz Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ostvarenih prema zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji

19. osobne invalidnine, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, dodatka za pomoć i njegu druge osobe, ortopedskog dodatka, posebnog dodatka, dodatka za pripomoć u kući i novčane protuvrijednosti za besplatne udžbenike ostvarene prema zakonu kojim se uređuje zaštita vojnih i civilnih invalida rata

20. osobne invalidnine, dodatka za njegu i pomoć druge osobe, dodatka za pripomoć u kući, ortopedskog dodatka, posebnog dodatka, jednokratne novčane pomoći, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, novčane naknade u iznosu obiteljske invalidnine, povećane i uvećane obiteljske invalidnine, naknade za troškove ukopa, stipendije i novčane protuvrijednost za besplatne udžbenike prema zakonu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata

21. jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete na temelju zakona kojim se uređuju rodiljne i roditeljske potpore, novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta odnosno novčane pomoći za novorođeno dijete koje isplaćuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb

22. rada učenika i studenta na redovitom školovanju preko učeničkih i studentskih udruga

23. novčane pomoći, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane nezaposlene osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi sa svrhom zapošljavanja

24. naknade za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite

25. humanitarne akcije.

Umanjivanje prihoda kućanstva

Članak 31.

Iznos prihoda iz članka 29. ovoga Zakona umanjuje se za iznos koji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, samac ili član kućanstva plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi.

Utvrđivanje prihoda od samostalne djelatnosti

Članak 32.

Za samca ili člana kućanstva koji primitke ostvaruje obavljanjem samostalne djelatnosti, a obveznik je plaćanja poreza na dohodak, prihod iz članka 29. ovoga Zakona utvrđuje se prema podnesenoj godišnjoj poreznoj prijavi ili Izvješću o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak (Obrazac PO-SD).

Isplata u naravi

Članak 33.

(1) Zajamčena minimalna naknada može se isplatiti u cijelosti ili djelomično u naravi ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti u svrhu podmirenja osnovnih životnih potreba.

(2) Svatko je dužan prijaviti Zavodu sumnju da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi u svrhu podmirenja osnovnih životnih potreba.

(3) Djelomičan iznos zajamčene minimalne naknade može se izravno isplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka za člana kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade, ako se na temelju utvrđenih okolnosti može osnovano pretpostaviti da se zajamčena minimalna naknada neće koristiti u svrhu podmirenja navedene potrebe.

Obveze radno sposobnoga korisnika

Članak 34.

(1) Radno sposoban i djelomično radno sposoban samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je prihvatiti zaposlenje te biti aktivan u traženju posla i raspoloživ za rad prema zakonima o zapošljavanju.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva ako radno sposoban i djelomično radno sposoban samac ili član kućanstva neopravdano odbije prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema propisu kojim se uređuje tržište rada ili otkaže ugovor o radu.

(3) Korisniku iz stavka 2. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odnosno uvećati iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u pripadajućem dijelu člana kućanstva koji je odbio prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema propisu kojim se uređuje tržište rada ili je otkazao ugovor o radu, u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.

Suradnja Zavoda i službe za zapošljavanje

Članak 35.

(1) Zavod i služba nadležna za zapošljavanje dužni su međusobno surađivati u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih i djelomično radno sposobnih samaca ili članova kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu te korisnika usluge socijalnog mentorstva.

(2) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je provoditi aktivnosti i mjere iz svoje nadležnosti u svrhu zapošljavanja radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu te korisnika usluge socijalnog mentorstva.

(3) Zavod je dužan službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o priznatom pravu na zajamčenu minimalnu naknadu za nezaposlenog radno sposobnog ili djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili mu je odobrena usluga socijalnog mentorstva te za osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost, u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava.

(4) Zavod je dužan službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o odobrenoj usluzi socijalnog mentorstva radno sposobnom i djelomično radno sposobnom samcu ili članu kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu i uključiti predstavnika službe nadležne za zapošljavanje u proces socijalnog mentorstva.

(5) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je obavijestiti Zavod o prestanku i razlozima prestanka vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, najkasnije u roku od osam dana od dana prestanka vođenja u evidenciji.

(6) Način suradnje Zavoda i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).

Rad za opće dobro bez naknade

Članak 36.

(1) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su organizirati rad za opće dobro bez naknade za radno sposobne i djelomično radno sposobne samce ili članove kućanstva koji su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu te snositi troškove za provedbu rada za opće dobro i zaštite na radu.

(2) Rad za opće dobro bez naknade izvršava se na temelju ugovora kojim se određuje trajanje rada, mjesto obavljanja rada, opseg i vrsta posla.

(3) Radno sposoban i djelomično radno sposoban samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je odazvati se pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade.

(4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na osobe iz članka 26. ovoga Zakona.

(5) U radovima za opće dobro bez naknade osobe iz stavka 3. ovoga članka mogu sudjelovati od 60 do 90 sati mjesečno.

Prestanak ili umanjivanje prava zbog neodazivanja

Članak 37.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva ako se radno sposoban ili djelomično radno sposoban samac ili član kućanstva ne odazove urednom pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade, s danom na koji se bio dužan odazvati pozivu.

(2) Korisniku iz stavka 1. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odnosno za uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u pripadajućem dijelu člana kućanstva koji se nije odazvao pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade, u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.

Obveza dostave podataka

Članak 38.

(1) Zavod i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su međusobno surađivati u provođenju mjere rada za opće dobro bez naknade.

(2) Zavod je dužan jednom mjesečno jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu dostaviti podatke o radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim samcima korisnicima zajamčene minimalne naknade te radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim članovima kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade.

(3) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je Zavodu jednom mjesečno dostaviti podatke o korisnicima zajamčene minimalne naknade koji su uredno pozvani, a nisu se odazvali niti sudjelovali u radovima za opće dobro.

Zapošljavanje samca ili člana kućanstva korisnika

Članak 39.

(1) Ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci zaposli, u prva tri mjeseca rada iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje se za 50 % priznatog iznosa.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu nakon tri mjeseca rada osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako prosječan prihod u posljednja tri mjeseca prelazi priznati iznos zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo.

(3) Ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu zaposli u javnom radu, pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne prestaje odnosno ne umanjuje se za prihod člana kućanstva ostvaren po osnovi zaposlenja u javnom radu.

Prestanak prava na zajamčenu minimalnu naknadu

Članak 40.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu ako:

1. se praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika utvrdi da su prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava

2. zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava ili

3. u postupku preispitivanja uvjeta za daljnje korištenje prava samac ili član kućanstva nije omogućio uvid u prihod ili imovinu.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos umanjuje kućanstvu za udio člana kućanstva ako:

1. se samac ili član kućanstva nalazi na bolničkom liječenju, u istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora ili boravi u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca

2. samac ili član kućanstva umre.

(3) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, u slučaju iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka, prestaje sa zadnjim danom u mjesecu u kojem je nastala promijenjena okolnost.

(4) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos umanjuje kućanstvu za udio člana kućanstva iz stavka 2. ovoga članka s danom nastupanja okolnosti iz stavka 2. ovoga članka.

(5) U slučaju priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu na temelju netočnih ili nepotpunih podataka o prihodima i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje ili opseg prava poništava se rješenje kojim je pravo priznato.

(6) Korisniku iz stavka 1. točke 3. i stavka 5. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.

ODJELJAK 2.
NAKNADA ZA TROŠKOVE STANOVANJA

Korisnici naknade za troškove stanovanja

Članak 41.

(1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade, osim beskućniku koji se nalazi u prenoćištu, prihvatilištu ili mu je priznata usluga smještaja u organiziranom stanovanju, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima kojoj je priznata usluga smještaja u kriznim situacijama.

(2) Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade, troškove grijanja, vodne usluge te troškova koji su nastali zbog radova na povećanju energetske učinkovitosti zgrade.

(3) Jedinica lokalne samouprave dužna je korisnicima prava na zajamčenu minimalnu naknadu priznati pravo na troškove stanovanja.

Iznos naknade za troškove stanovanja

Članak 42.

(1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja jedinica lokalne samouprave dužna je priznati u visini od najmanje 30 % iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu odnosno kućanstvu.

(2) Ako su troškovi stanovanja manji od 30 % iznosa zajamčene minimalne naknade, pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u iznosu stvarnih troškova stanovanja.

(3) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb može naknadu za troškove stanovanja djelomično ili u potpunosti podmiriti izravno u ime i za račun korisnika zajamčene minimalne naknade.

ODJELJAK 3.
NAKNADA ZA UGROŽENOG KUPCA ENERGENATA

Pojam, sadržaj rješenja naknade za ugroženog kupca energenata

Članak 43.

(1) Pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata priznaje se samcu ili kućanstvu koji ispunjavaju uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca, propisane propisima kojima se uređuje energetski sektor.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka priznaje se na zahtjev samca ili predstavnika kućanstva.

(3) U rješenju kojim se korisniku priznaje pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata utvrđuje se:

1. status ugroženog kupca

2. priznanje prava na naknadu za ugroženog kupca energenata u određenom iznosu odnosno određenje vrste i opsega prava koja pripadaju korisniku s obzirom na utvrđeni status i

3. određenje načina sudjelovanja u podmirenju troškova energije odnosno načina isplate naknade za ugroženog kupca energenata.

(4) Ako je zbog promijenjenih okolnosti doneseno rješenje o smanjenju opsega prava ili o prestanku prava zbog prestanka statusa ugroženog kupca, Zavod je dužan, u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja, o tome izvijestiti operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca.

(5) Mjesečni iznos naknade za ugroženog kupca energenata, način sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade te postupanje Zavoda vezano za priznanje predmetne naknade uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

ODJELJAK 4.
NAKNADA ZA OSOBNE POTREBE

Uvjeti za priznavanje, iznos naknade za osobne potrebe

Članak 44.

(1) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se djetetu osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, drugoj mlađoj punoljetnoj osobi, odrasloj osobi i starijoj osobi kojoj se priznaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju.

(2) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona i iznosi:

1. 50 % osnovice za dijete osnovnoškolske dobi, odraslu i stariju osobu

2. 70 % osnovice za dijete srednjoškolske dobi i drugu mlađu punoljetnu osobu.

(3) O priznavanju prava na naknadu za osobne potrebe odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, a pravo se priznaje s danom početka korištenja usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.

(4) Pravo na naknadu za osobne potrebe prestaje s danom prestanka usluge smještaja ili organiziranog stanovanja odnosno s danom promijenjenih okolnosti ako korisnik ostvari prihod kojim može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba u priznatom iznosu.

ODJELJAK 5.
JEDNOKRATNA NAKNADA

Uvjeti za priznavanje jednokratne naknade

Članak 45.

(1) Pravo na jednokratnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.

(2) Pravo na jednokratnu naknadu može se priznati i:

1. radi nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ili obuće ako se nabava nužnih predmeta u kućanstvu odnosno odjeće i obuće ne može osigurati putem humanitarnih organizacija

2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi polazniku srednje škole koji je korisnik prava na uslugu smještaja u udomiteljskoj obitelji za kupnju obveznih školskih udžbenika, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi

3. korisniku smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, kod drugog pružatelja usluge odnosno u drugu ustanovu ili

4. korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u slučaju trenutačne potrebe koja ne može biti zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.

Iznos jednokratne naknade

Članak 46.

(1) Ukupan iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini može iznositi najviše 500 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona za samca odnosno 700 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona za kućanstvo.

(2) Jednokratna naknada može se isplatiti i u naravi ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik naknadu neće koristiti namjenski.

(3) U osobito opravdanim slučajevima, kada to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se korisnik našao, Zavod može jednom godišnje priznati jednokratnu naknadu u iznosu do 1327,23 eura.

ODJELJAK 6.
NAKNADA ZA POGREBNE TROŠKOVE

Uvjeti, iznos, način isplate naknade za pogrebne troškove

Članak 47.

(1) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se fizičkoj ili pravnoj osobi koja je podmirila troškove pogreba ili izvršila uslugu pogreba osobe:

1. koja nije imala zakonskog ili ugovornog obveznika uzdržavanja i

2. koja je u trenutku smrti bila korisnik:

a) prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili

b) prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju rješenja Zavoda.

(2) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se do iznosa osnovnih troškova pogreba u mjestu pogreba odnosno u mjestu posljednjeg prebivališta korisnika u Republici Hrvatskoj u slučaju pogreba izvan područja Republike Hrvatske.

(3) U iznos iz stavka 2. ovoga članka uračunavaju se i troškovi prijevoza do mjesta pogreba odnosno do državne granice u slučaju pogreba izvan područja Republike Hrvatske.

(4) Zavod je dužan zatražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove od nasljednika umrle osobe, osim u slučaju ošasne imovine.

ODJELJAK 7.
NAKNADA ZA REDOVITO STUDIRANJE

Korisnik, iznos, ostvarivanje prava na naknadu za redovito studiranje

Članak 48.

(1) Korisniku prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja priznaje se pravo na naknadu za redovito studiranje u statusu redovitog ili izvanrednog studenta na sveučilišnom ili stručnom studiju u postotku od osnovice koji iznosi 400 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Danom izvršnosti rješenja o priznavanju prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka korisniku prestaje pravo na uslugu smještaja odnosno organiziranog stanovanja.

(3) Zahtjev za priznavanje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti do isteka roka od godine dana od dana prestanka prava na uslugu smještaja odnosno organiziranog stanovanja.

(4) Korisnik prava na naknadu za redovito studiranje ima pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka i u slučaju mirovanja obveza studenta za vrijeme služenja vojnog roka, za vrijeme trudnoće i do godinu dana života djeteta, za vrijeme dulje bolesti te u drugim opravdanim slučajevima prekida studija sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje.

(5) Korisnik prava na naknadu za redovito studiranje dužan je dostaviti dokaz o upisanoj godini najkasnije do 31. listopada svake godine dok traje studiranje te izvijestiti Zavod o završetku studiranja.

(6) Pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka priznaje se korisniku za vrijeme redovitog studiranja, najdulje do 26. godine života, neovisno o njegovu imovnom stanju.

ODJELJAK 8.
PLAĆANJE TROŠKOVA SMJEŠTAJA U UČENIČKOM DOMU

Korisnik plaćanja troškova smještaja u učeničkom domu

Članak 49.

(1) Djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi, polazniku srednje škole troškove smještaja u učeničkom domu plaća Ministarstvo u skladu s odredbama ugovora o smještaju učenika u učenički dom ako:

– je slabijeg imovnog stanja i nije član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu

– je smješten u udomiteljskoj obitelji, a pohađa školu izvan mjesta prebivališta udomitelja.

(2) Kriterije slabijeg imovnog stanja iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

ODJELJAK 9.
OSOBNA INVALIDNINA

Pojam osobe invalidnine

Članak 50.

Prestaje važiti.

Zapreke za priznavanje prava na osobnu invalidninu

Članak 51.

Prestaje važiti.

Iznos osobne invalidnine

Članak 52.

Prestaje važiti.

Mirovanje prava na osobnu invalidninu

Članak 53.

Prestaje važiti.

Rješenje o mirovanju prava na osobnu invalidninu

Članak 54.

Prestaje važiti.

ODJELJAK 10.
DOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGU

Pojam doplatka za pomoć i njegu

Članak 55.

Prestaje važiti.

Opseg prava, iznos doplatka za pomoć i njegu

Članak 56.

Prestaje važiti.

Zapreke za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu

Članak 57.

Prestaje važiti.

Uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu

Članak 58.

Prestaje važiti.

Iznimke od prihoda za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu

Članak 59.

Prestaje važiti.

Mirovanje prava na doplatak za pomoć i njegu

Članak 60.

Prestaje važiti.

ODJELJAK 11.
STATUS RODITELJA NJEGOVATELJA ILI STATUS NJEGOVATELJA

Pojam statusa roditelja njegovatelja ili statusa njegovatelja

Članak 61.

Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja:

1. je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen

2. je u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala

3. ima poremećaj autističnog spektra četvrtog stupnja ili

4. ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

Roditelj njegovatelj

Članak 62.

(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se roditelju djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

(2) Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona, pravo na status roditelja njegovatelja može se priznati i jednom i drugom roditelju.

Njegovatelj

Članak 63.

(1) Pravo na status njegovatelja može se priznati bračnom ili izvanbračnom drugu te životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom.

(2) Ako dijete s teškoćama u razvoju nema roditelja, ako roditelji ne žive s njim ili zbog psihofizičkog stanja nisu u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu, pravo na status njegovatelja može se priznati bračnom ili izvanbračnom drugu te životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, srodniku u ravnoj lozi i srodniku u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

(3) Ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona, pravo na status njegovatelja može se priznati i osobi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

(4) Pravo na status njegovatelja priznaje se osobi po izboru osobe s invaliditetom uz suglasnost osobe s invaliditetom odnosno suglasnost njezina zakonskog zastupnika, koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

Uvjeti za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja

Članak 64.

(1) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se roditelju ili osobi iz članka 63. ovoga Zakona koja:

1. je punoljetna

2. ima poslovnu sposobnost

3. nije lišena roditeljske skrbi

4. ima psihofizičke sposobnosti za pružanje potrebne njege i pomoći i koja pruža njegu

5. živi u kućanstvu s djetetom s teškoćama u razvoju ili osobom s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona i ima prebivalište na istoj adresi

6. je osposobljena za pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. točke 1. ovoga Zakona i koja pruža njegu.

(2) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se roditelju njegovatelju ili njegovatelju do navršene 65. godine.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, roditelj njegovatelj ili njegovatelj može i nakon navršene 65. godine ostvarivati priznato pravo ako i nadalje ispunjava zakonske uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se:

1. ako djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom nije priznato pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja prema ovom Zakonu ili nije osiguran smještaj prema drugim propisima, osim u slučaju osiguranja smještaja žrtve obiteljskog nasilja

2. ako dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka na temelju ovoga Zakona

3. ako roditelji ne koriste rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za isto dijete

4. roditelju ili drugoj osobi koja nije lišena prava na roditeljsku skrb

5. roditelju ili drugoj osobi kod koje ne postoji zapreka iz članka 261. stavka 1. ovoga Zakona

6. ako osoba iz članka 61. ovoga Zakona nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora.

Naknada roditelju njegovatelju ili njegovatelju

Članak 65.

(1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u postotku od osnovice koji iznosi 1000 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.

(2) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. točke 1. ovoga Zakona koja se, zbog zdravstvenog stanja, ne može uključiti u programe i usluge u zajednici ima pravo na naknadu u iznosu od 1200 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.

(3) Roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u postotku od osnovice koji iznosi 1500 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona te prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.

(4) Obračun i isplatu naknada iz ovoga članka, uspostavu prijavno-odjavnih podataka za obvezna osiguranja te uplatu doprinosa za obvezna osiguranja obavlja Zavod, a sredstva za te namjene osiguravaju se u državnom proračunu.

Pravo na obavljanje poslova

Članak 65.a

Za vrijeme trajanja prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik može ostvariti primitke po osnovi drugog dohotka prema propisima o porezu na dohodak na koji se plaća doprinos za mirovinsko osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja ako obavljanje posla na temelju kojega se stječe drugi dohodak nije u suprotnosti sa svrhom priznatoga statusa roditelja njegovatelja ili njegovatelja.

Odmor i privremena nesposobnost za rad roditelja njegovatelja ili njegovatelja

Članak 66.

(1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna.

(2) Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, a koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima je utvrđena privremena nesposobnost za rad, djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom može se priznati pravo na uslugu smještaja.

(3) Za vrijeme dok traju okolnosti iz stavka 2. ovoga članka roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu iz članka 65. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.

Obustava isplate naknade roditelju njegovatelju ili njegovatelju

Članak 67.

(1) Roditelju njegovatelju obustavlja se isplata naknade za vrijeme dok roditelj njegovatelj koristi rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za drugo dijete.

(2) Za vrijeme obustave isplate naknade iz stavka 1. ovoga članka roditelju njegovatelju ne prestaje svojstvo osiguranika iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja.

(3) Rješenjem o prestanku obustave isplate naknade odlučuje se i o nastavku isplate naknade s danom prestanka okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.

Prestanak statusa roditelja njegovatelja ili njegovatelja

Članak 68.

Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja prestaje:

1. na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja

2. ako se promijene okolnosti iz članka 61., članka 63. stavka 3. i članka 64. stavka 1. ovoga Zakona

3. ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj zbog neopravdanih razloga ne obavlja poslove njegovatelja u skladu s ovim Zakonom

4. ako se roditelj njegovatelj ili njegovatelj nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora

5. ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj zasnuje radni odnos, obavlja obrtničku, samostalnu ili neku drugu profesionalnu djelatnost

6. kada roditelj njegovatelj ili njegovatelj navrši 65 godina života, osim u slučaju iz članka 64. stavka 3. ovoga Zakona

7. istekom roka od dva mjeseca u slučaju privremene nesposobnosti za pružanje njege roditelja njegovatelja ili njegovatelja

8. najduže deset mjeseci od dana smrti djeteta s teškoćama u razvoju o kojem se brinuo roditelj njegovatelj ili njegovatelj odnosno dana smrti osobe s invaliditetom o kojoj se brinuo roditelj njegovatelj

9. smrću osobe s invaliditetom o kojoj se brinuo njegovatelj, smrću roditelja njegovatelja ili njegovatelja

10. ako osoba iz članka 61. ovoga Zakona sklopi ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili

11. ako je nastupio neki od razloga navedenih u članku 64. stavku 4. ovoga Zakona.

Evidencija

Članak 69.

(1) Zavod vodi evidenciju osoba kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja.

(2) Sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

ODJELJAK 12.

NAKNADA ZA TROŠKOVE PRIJEVOZA ZBOG ŠKOLOVANJA

Korisnik naknade za troškove prijevoza zbog školovanja

Članak 69.a

(1) Pravo na naknadu za troškove prijevoza zbog školovanja priznaje se:

– djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom, polazniku srednje škole prema primjerenom programu odgoja i obrazovanja ili osposobljavanja za samozbrinjavanje, a ne postoji potreba da im se prizna usluga smještaja ili organizirano stanovanje

– učeniku, polazniku srednje škole smještenom u udomiteljskoj obitelji ili obiteljskom domu koji pohađa nastavu izvan mjesta prebivališta.

(2) Pravo na troškove prijevoza ima i učenik srednje škole koji je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade.

(3) Pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka priznaje se ako prijevoz nije osiguran po nekoj drugoj osnovi.

(4) Naknada iz stavaka 1. i 2. ovoga članka obuhvaća troškove prijevoza u odlasku i povratku i priznaje se po najnižoj cijeni za redovita prijevozna sredstva javnog prometa za najkraću relaciju, a ako korisnik za prijevoz koristi osobno vozilo, u visini cijene vozne karte javnog prijevoznika.

(5) Prijevoz djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom, polazniku srednje škole u mjestu prebivališta osigurava jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb, ako prijevoz nije osiguran po nekoj drugoj osnovi.

POGLAVLJE III.
SOCIJALNE USLUGE

Sadržaj socijalnih usluga

Članak 70.

Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti namijenjene prepoznavanju, sprječavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihova života u zajednici.

Vrste socijalnih usluga

Članak 71.

Socijalne usluge su:

1. prva socijalna usluga

2. usluga sveobuhvatne procjene i planiranja

3. savjetovanje

4. stručna procjena

5. psihosocijalno savjetovanje

6. socijalno mentorstvo

7. obiteljska medijacija

8. psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja

9. psihosocijalna podrška

10. rana razvojna podrška

11. pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja

12. pomoć u kući

13. boravak

14. organizirano stanovanje i

15. smještaj.

Trajanje i učestalost socijalnih usluga

Članak 72.

Socijalne usluge mogu se pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika.

Način procjene, cilj socijalnih usluga

Članak 73.

(1) Socijalne usluge priznaju se ili odobravaju na temelju sveobuhvatne i/ili specifične procjene potreba korisnika, rizika i snaga obitelji i resursa lokalne zajednice, u skladu s individualnim planom promjene ili planom intervencija, radi osnaživanja i bolje socijalne uključenosti.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na prvu socijalnu uslugu, uslugu savjetovanja koju pruža stručni radnik Zavoda i uslugu obiteljske medijacije.

Izvaninstitucijske i institucijske socijalne usluge

Članak 74.

(1) Socijalne usluge prvenstveno se priznaju ili odobravaju korisniku kao izvaninstitucijske usluge ili mu se priznaje pravo na izvaninstitucijsku skrb.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pravo na smještaj kao institucijsku skrb priznaje se u kriznim situacijama, radi provođenja rehabilitacijskih programa, radi provođenja psihosocijalnih tretmana te u drugim slučajevima iz članka 116. točaka 1., 3., 5. i 6. do 9. ovoga Zakona, ako osobi nije moguće osigurati skrb u vlastitom domu, priznavanjem prava na izvaninstitucijsku skrb i/ili pružanjem drugih izvaninstitucijskih usluga.

(3) Socijalne usluge iz članka 71. točaka 1. do 14. ovoga Zakona su izvaninstitucijske usluge.

(4) Smještaj je usluga koja se pruža kao institucijska skrb u domu socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluga ili kao izvaninstitucijska skrb u udomiteljskoj obitelji.

Pravna osnova za korištenje socijalnih usluga

Članak 75.

(1) Socijalne usluge iz članka 71. ovoga Zakona mogu se pružati na temelju:

1. rješenja Zavoda, osim socijalnih usluga koje pruža Zavod

2. uputnice ili zaključka Zavoda ili

3. ugovora o pružanju socijalne usluge.

(2) Socijalne usluge iz članka 71. točaka 14. i 15. ovoga Zakona pružaju se na temelju rješenja.

(3) Socijalne usluge iz članka 71. točaka 3. do 13. ovoga Zakona pružaju se na temelju uputnice, osim usluge stručne procjene koja se može pružati i na temelju zaključka.

(4) Socijalne usluge iz članka 71. točaka 5. do 15. ovoga Zakona mogu se pružati i na temelju ugovora korisnika i pružatelja usluge.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, socijalnu uslugu iz članka 71. točaka 13. do 15. ovoga Zakona dijete može koristiti samo na temelju uputnice ili rješenja Zavoda.

(6) Korisnik može sam izabrati socijalnu uslugu i pružatelja s kojim sklapa ugovor o pružanju socijalne usluge u skladu s uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(7) Korisnik koji socijalnu uslugu koristi na temelju ugovora iz stavka 4. ovoga članka u cijelosti snosi troškove usluge.

Sadržaj uputnice

Članak 76.

(1) Uputnica je isprava kojom se korisnik upućuje na korištenje određene socijalne usluge propisane ovim Zakonom i predstavlja osnovu za obračun troškova pružene usluge.

(2) Uputnica za pružanje socijalne usluge sadrži: ime i prezime korisnika, osobni identifikacijski broj (u daljnjem tekstu: OIB), vrstu i način pružanja socijalne usluge, naziv pružatelja usluge, početak i trajanje pružanja socijalne usluge te potpis osobe ovlaštene za izdavanje uputnice.

(3) Uz uputnicu se prilaže individualni plan intervencija ili individualni plan promjena.

(4) Zavod je dužan voditi evidenciju o izdanim uputnicama.

(5) Način vođenja evidencije o izdanim uputnicama i obrazac uputnice pravilnikom propisuje ministar.

Uputnica

Članak 77.

(1) Uputnica za pružanje socijalne usluge izdaje se na temelju individualnog plana promjene i potreba korisnika, uz suglasnost korisnika.

(2) Uputnica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se samo za jednu vrstu usluge, a ako je procijenjeno da korisniku treba osigurati više vrsta usluga, za svaku uslugu izdaje se posebna uputnica.

(3) Ako se tijekom pružanja socijalne usluge promijene okolnosti koje utječu na vrstu, opseg, način pružanja usluge ili promjenu pružatelja usluge, izdaje se nova uputnica.

Prestanak usluge odobrene uputnicom

Članak 78.

(1) Usluga odobrena uputnicom prestaje na zahtjev korisnika usluge ili na temelju obavijesti pružatelja socijalne usluge o nepružanju usluge.

(2) Na temelju zahtjeva ili obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Zavod obavještava korisnika i pružatelja socijalne usluge o prestanku usluge odobrene uputnicom.

ODJELJAK 1.
PRVA SOCIJALNA USLUGA

Sadržaj i pružatelj prve socijalne usluge

Članak 79.

(1) Prva socijalna usluga sadrži:

1. inicijalni razgovor

2. informiranje korisnika o pravima i pružateljima usluga

3. primjenu instrumenata za procjenu općih rizika za dobrobit djeteta

4. iniciranje žurnih intervencija u slučaju ugrožene sigurnosti i/ili osnovnih životnih potreba korisnika.

(2) Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda prilikom prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo u sustavu socijalne skrbi odnosno nije poduzeta mjera ili radnja iz nadležnosti Zavoda ili ako je od njezina poduzimanja prošlo više od šest mjeseci, a korisnik se obraća zbog istih ili novih potreba.

ODJELJAK 2.
USLUGA SVEOBUHVATNE PROCJENE I PLANIRANJA

Sadržaj i pružatelj usluge sveobuhvatne procjene i planiranja

Članak 80.

(1) Usluga sveobuhvatne procjene i planiranja obuhvaća procjenu stanja, potreba, rizika i snaga korisnika i drugih članova obitelji u suradnji s korisnikom, određivanje mjera, zadataka, aktivnosti te koordinacije usluga, praćenje i procjenjivanje radi zaštite najboljeg interesa korisnika.

(2) Procjena iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća procjenu stanja, potreba, rizika i snaga korisnika i drugih članova obitelji ili osoba značajnih za korisnika.

(3) Planiranje iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća individualno planiranje usluga radi njihova korištenja i/ili određivanja mjera zaštite donošenjem individualnog plana promjene.

(4) Uslugu sveobuhvatne procjene i planiranja provodi socijalni radnik – voditelj slučaja u Zavodu u koordinaciji s drugim stručnim radnicima.

ODJELJAK 3.
SAVJETOVANJE

Sadržaj, način pružanja i pružatelj usluge savjetovanja

Članak 81.

(1) Savjetovanje je usluga kojom stručna osoba u neposrednom kontaktu potiče korisnika na razvoj novih mogućnosti sagledavanja životne situacije sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu.

(2) Usluga savjetovanja obuhvaća individualni rad s korisnikom i/ili članovima njegove obitelji radi prevladavanja teškoća koje je moguće riješiti kratkotrajnim intervencijama do tri susreta, a iznimno prema procjeni stručnjaka do pet susreta.

(3) Uslugu savjetovanja pruža stručni radnik Zavoda, Obiteljskog centra, doma socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

ODJELJAK 4.
STRUČNA PROCJENA

Sadržaj, korisnik, svrha i pružatelj usluge stručne procjene

Članak 82.

(1) Stručna procjena je usluga kojom se utvrđuju sposobnosti i potrebe korisnika radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge.

(2) Usluga stručne procjene odobrava se djetetu s razvojnim rizikom, odstupanjem, teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom radi priznavanja prava na uslugu psihosocijalne podrške, rane razvojne podrške, pomoći pri uključivanja u programe odgoja i redovitog obrazovanja, boravka, organiziranog stanovanja ili smještaja, a može trajati od četiri do šest sati.

(3) Uslugu stručne procjene, na temelju uputnice ili zaključka Zavoda, provodi tim stručnjaka doma socijalne skrbi koji pruža usluge djeci s teškoćama u razvoju ili osobama s invaliditetom i drugih pružatelja usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

ODJELJAK 5.
PSIHOSOCIJALNO SAVJETOVANJE

Sadržaj i način pružanja usluge psihosocijalnog savjetovanja

Članak 83.

(1) Psihosocijalno savjetovanje je usluga kojom stručna osoba u neposrednom kontaktu, posebnim stručnim postupcima i aktivnostima pomaže korisniku otkloniti teškoće u funkcioniranju u različitim područjima života s naglaskom na ponašajne, emocionalne, interpersonalne, socijalne, obrazovne, razvojne i organizacijske aspekte života.

(2) Psihosocijalno savjetovanje temelji se na terapijskom odnosu i procesu tijekom kojega se radi na smanjivanju aktualnih teškoća i pronalaženju najboljeg rješenja ili prevladavanju kriznih situacija u skladu s potrebama korisnika.

(3) Usluga psihosocijalnog savjetovanja obuhvaća intenzivan individualni i/ili grupni rad s korisnikom i/ili članovima njegove obitelji.

Trajanje, pružatelj usluge psihosocijalnog savjetovanja

Članak 84.

(1) Usluga psihosocijalnog savjetovanja odobrava se nakon procjene rizika snaga i potreba u skladu s individualnim planom promjene ili planom intervencije, u trajanju do šest mjeseci.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je zbog postignutih pozitivnih promjena, prema procjeni Zavoda, potrebno daljnje pružanje usluge, usluga psihosocijalnog savjetovanja može se odobriti još dva mjeseca nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Uslugu psihosocijalnog savjetovanja pruža stručni radnik Obiteljskog centra, doma socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona koji ima dodatnu izobrazbu iz područja savjetovališnog i/ili terapijskog rada i odobrenje nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima kojima se regulira djelatnost savjetodavnog terapeuta i psihoterapeuta.

ODJELJAK 6.
SOCIJALNO MENTORSTVO

Sadržaj, korisnik, trajanje usluge socijalnog mentorstva

Članak 85.

(1) Socijalno mentorstvo je usluga kojom se dugotrajno nezaposlenoj osobi koja je korisnik zajamčene minimalne naknade, djetetu korisnika zajamčene minimalne naknade, osobi s invaliditetom, korisniku kojem prestaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, korisniku koji je žrtva trgovanja ljudima te korisniku nakon izvršenja kazne zatvora pruža stručna pomoć usmjerena jačanju njegovih snaga i sposobnosti za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi.

(2) Usluga socijalnog mentorstva može se odobriti i drugim osobama u riziku od socijalne isključenosti.

(3) Usluga socijalnog mentorstva odobrava se prema procjeni stručnog radnika Zavoda, u dogovoru s korisnikom, a temelji se na odnosu povjerenja i partnerstva između socijalnog mentora i korisnika.

(4) Usluga socijalnog mentorstva pruža se u razdoblju od šest do osam mjeseci kroz minimalno deset strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika.

Pružatelj usluge socijalnog mentorstva

Članak 86.

(1) Uslugu socijalnog mentorstva pruža stručni radnik Zavoda, doma socijalne skrbi ili drugih pružatelja usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

(2) Uslugu socijalnog mentorstva iz stavka 1. ovoga članka pruža stručni radnik koji ima dodatnu izobrazbu iz područja socijalnog mentorstva.

(3) Ako se socijalno mentorstvo provodi kod drugog pružatelja usluga, socijalni radnik Zavoda kao voditelj slučaja povezuje korisnika i socijalnog mentora te koordinira i upravlja procesom socijalnog mentorstva.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka socijalni mentor i korisnik dužni su pisano izvijestiti voditelja slučaja o tijeku i učincima socijalnog mentorstva.

ODJELJAK 7.
OBITELJSKA MEDIJACIJA

Sadržaj, korisnik, trajanje, pružatelj usluge obiteljske medijacije

Članak 87.

(1) Obiteljska medijacija je usluga kojom se u strukturiranom procesu rješavaju sukobi i sporna pitanja između članova obitelji uz pomoć obiteljskog medijatora.

(2) Usluga obiteljske medijacije odobrava se članovima obitelji u svrhu postizanja zajedničkog sporazuma, pregovaranjem o spornim pitanjima.

(3) Usluga obiteljske medijacije pruža se u trajanju od tri do osam medijacijskih susreta u razdoblju do šest mjeseci.

(4) Obiteljsku medijaciju pruža obiteljski medijator u Obiteljskom centru ili kod drugih pružatelja usluga iz članka 162. točke 1. podtočke c) i točaka 3. i 4. ovoga Zakona kao nepristrana osoba, upisana u registar obiteljskih medijatora prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

Primjena drugih propisa

Članak 88.

U postupcima obiteljske medijacije na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o obiteljskoj medijaciji sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi i odredbe zakona kojim se uređuje mirenje, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

ODJELJAK 8.
PSIHOSOCIJALNI TRETMAN RADI PREVENCIJE NASILNIČKOG PONAŠANJA

Sadržaj, korisnik usluge psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja

Članak 89.

(1) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja je savjetodavno-terapijska i psihoedukativna usluga usmjerena na zaustavljanje i sprječavanje nasilničkog ponašanja u obitelji, uključivanjem korisnika u strukturirani tretman kojemu je cilj zaustaviti nasilje među partnerima i/ili u obitelji.

(2) Usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja odobrava se prema procjeni stručnog tima Zavoda, pojedincu kojem nije izrečena sudska mjera upućivanja u obvezni psihosocijalni tretman, a kod kojeg je procijenjeno postojanje rizika od nasilničkog ponašanja i kojeg je zbog sigurnosti članova obitelji i/ili rizika za dobrobit i razvoj djeteta potrebno uključiti u tretman.

(3) Usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji odobrava se prema procjeni stručnog tima Zavoda partnerima i/ ili roditeljima kada niti jednom nije izrečena sudska mjera upućivanja u obvezni psihosocijalni tretman, a postoji rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja i rizik za dobrobit i razvoj djeteta, bez uspostavljenog odnosa žrtva – zlostavljač.

Trajanje, pružatelj usluge psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja

Članak 90.

(1) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja iz članka 89. stavka 2. ovoga Zakona traje šest mjeseci, a obuhvaća dva individualna i 12 do 16 grupnih susreta, ovisno o specifičnim potrebama grupe, a iznimno se tretman može provoditi individualno.

(2) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 89. stavka 3. ovoga Zakona provodi se kroz deset do 16 susreta s partnerima među kojima nije bilo nasilja, dijelom zajedno, a dijelom odvojeno.

(3) Uslugu psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja pruža stručni radnik Obiteljskog centra i drugih pružatelja usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona koji ima dodatnu izobrazbu za pružanje usluge.

ODJELJAK 9.
PSIHOSOCIJALNA PODRŠKA

Sadržaj usluge psihosocijalne podrške

Članak 91.

Psihosocijalna podrška je usluga koja obuhvaća stručne postupke i druge oblike pomoći i podrške kojima se potiče razvoj i unaprjeđenje kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih, govorno-jezičnih, socijalnih ili odgojnih vještina korisnika.

Korisnik, način pružanja usluge psihosocijalne podrške

Članak 92.

(1) Usluga psihosocijalne podrške može se odobriti pojedincu, obitelji ili udomitelju.

(2) Usluga psihosocijalne podrške pruža se individualno ili u grupi.

(3) Usluga psihosocijalne podrške pruža se u obitelji korisnika, udomiteljskoj obitelji, kod drugih pružatelja usluga koji ispunjavaju propisane uvjete ili na drugim mjestima prema potrebi korisnika.

(4) Usluga psihosocijalne podrške može se pružati u nazočnosti i uz sudjelovanje članova obitelji.

Trajanje, pružatelj usluge psihosocijalne podrške

Članak 93.

(1) Usluga psihosocijalne podrške može se odobriti do godinu dana.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nastavak psihosocijalne podrške može se odobriti nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka dok traje potreba na temelju stručne procjene.

(3) Uslugu psihosocijalne podrške pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

Usluga psihosocijalne podrške pojedincu

Članak 94.

(1) Usluga psihosocijalne podrške pojedincu odobrava se radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi s teškoćama u razvoju, invaliditetom, starijom životnom dobi, kriznim stanjima, nasiljem u obitelji, uključivanjem u svakodnevni život zajednice, prevladavanja tretmanskih iskustava, problema u ponašanju te u drugim nepovoljnim okolnostima.

(2) Usluga psihosocijalne podrške odobrava se pojedincu na temelju procjene rizika, snaga i potreba u skladu s individualnim planom promjene.

(3) Psihosocijalna podrška djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom odobrava se na temelju stručne procjene pružatelja usluge o vrsti, trajanju i učestalosti usluge, na temelju koje se izrađuje individualni plan promjene.

(4) Psihosocijalna podrška pruža se u obitelji korisnika ili udomiteljskoj obitelji do pet sati tjedno, a kod ostalih pružatelja usluga do šest sati tjedno, a najviše tri sata dnevno, od čega najviše četiri sata individualno, a ostalo u grupi.

Usluga psihosocijalne podrške obitelji

Članak 95.

(1) Psihosocijalna podrška obitelji odobrava se radi prevladavanja obiteljskih teškoća, stjecanja roditeljskih vještina i osnaživanja obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.

(2) Usluga psihosocijalne podrške odobrava se obitelji kada se problemi i teškoće mogu riješiti samo promjenama u obitelji, kada je obitelji potrebna stručna pomoć i podrška pri odgoju i skrbi za djecu, radi usvajanja znanja i vještina za uspješnije roditeljstvo ili svakodnevnu brigu i skrb odnosno kada je rad s članovima obitelji usmjeren na poboljšanje odnosa.

(3) Usluga psihosocijalne podrške odobrava se obitelji na temelju procjene rizika, snaga i potreba u skladu s individualnim planom promjene.

(4) Psihosocijalna podrška pruža se u obitelji do pet sati tjedno, iznimno kod pružatelja usluge do šest sati tjedno, a najviše tri sata dnevno.

Usluga psihosocijalne podrške udomiteljima

Članak 96.

(1) Psihosocijalna podrška udomiteljima obuhvaća stručnu pomoć radi prevladavanja teškoća te podrške i osnaživanja udomiteljske obitelji za stjecanje vještina potrebnih radi zadovoljavanja specifičnih potreba djece i odraslih osoba kojima je priznata usluga smještaja u udomiteljskoj obitelji.

(2) Psihosocijalna podrška udomiteljima pruža se u obitelji do pet sati tjedno, a iznimno kod pružatelja usluge do šest sati tjedno, najviše dva sata dnevno.

ODJELJAK 10.
RANA RAZVOJNA PODRŠKA

Korisnik, sadržaj, trajanje usluge rane razvojne podrške

Članak 97.

(1) Rana razvojna podrška je usluga stručne poticajne pomoći i podrške djetetu i stručne savjetodavne pomoći roditeljima i drugim članovima obitelji ili udomitelju, kad je kod djeteta u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne teškoće.

(2) Odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne teškoće Zavod utvrđuje na temelju mišljenja liječnika specijaliste neonatologa ili pedijatra, a iznimno liječnika druge odgovarajuće specijalizacije ili stručne procjene.

(3) Usluga rane razvojne podrške odobrava se djetetu radi poticanja razvoja i uključivanja u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti, na temelju stručne procjene pružatelja usluge o trajanju i učestalosti usluge.

(4) Usluga rane razvojne podrške pruža se djetetu do navršene treće godine, a najdulje do navršene sedme godine, u trajanju do pet sati tjedno.

Pružatelj usluge rane razvojne podrške

Članak 98.

(1) Uslugu rane razvojne podrške pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

(2) Usluga rane razvojne podrške pruža se u obitelji ili kod pružatelja usluge.

(3 Korisniku kojem je odobrena usluga rane razvojne podrške ne može se odobriti usluga psihosocijalne podrške pojedincu.

ODJELJAK 11.
POMOĆ PRI UKLJUČIVANJU U PROGRAME ODGOJA I REDOVITOG OBRAZOVANJA

Pojam, prethodno mišljenje, pružatelj usluge pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja

Članak 99.

(1) Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova je socijalna usluga koja se pruža odgojiteljima i stručnim suradnicima u predškolskim ustanovama te učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i asistentima u školskim ustanovama.

(2) Zavod odobrava uslugu iz stavka 1. ovoga članka nakon prethodno pribavljenog mišljenja predškolske ili školske ustanove i pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge, a može se odrediti u trajanju do pet sati tjedno.

(3) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pružaju dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici i drugi pružatelji usluga koji pružaju usluge djeci s teškoćama u razvoju i mlađim punoljetnim osobama s invaliditetom, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

ODJELJAK 12.
POMOĆ U KUĆI

Pojam, korisnik usluge pomoć u kući

Članak 100.

(1) Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć roditelja, bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera ili djeteta osigurati podmirenje svakodnevnih životnih potreba.

(2) Usluga pomoći u kući odobrava se:

1. starijoj osobi kojoj je prema procjeni Zavoda potrebna pomoć druge osobe

2. osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja prijeko potrebna pomoć druge osobe.

Uvjeti za odobravanje usluge pomoći u kući

Članak 101.

(1) Usluga pomoći u kući odobrava se osobi iz članka 100. ovoga Zakona ako:

1. nema u vlasništvu imovinu kojom može osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba, osim stana ili kuće koju osoba koristi za stanovanje

2. nije sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora

3. je prosječan mjesečni prihod samca ili prihod po članu kućanstva u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka manji od 300 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Ako prosječan mjesečni prihod samca ili članova kućanstva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka prelazi iznos od 300 % osnovice, a nije veći od 400 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, korisniku koji ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka odobrava se 50 % cijene troškova usluge pomoći u kući.

(3) Usluga pomoći u kući može se iznimno odobriti i korisniku doplatka za pomoć i njegu za zadovoljavanje pojedine potrebe iz članka 102. ovoga Zakona koju mu ne mogu pružiti osobe iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona.

Sadržaj usluge pomoć u kući

Članak 102.

Usluga pomoći u kući obuhvaća:

1. organiziranje prehrane (priprema ili nabava i dostava gotovih obroka)

2. obavljanje kućnih poslova

3. održavanje osobne higijene i/ili

4. zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba.

Pružatelj usluge pomoć u kući

Članak 103.

Uslugu pomoći u kući pruža dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i drugi pružatelji usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

ODJELJAK 13.
BORAVAK

Sadržaj, korisnik, trajanje usluge boravka

Članak 104.

(1) Boravak je usluga kojom se osiguravaju organizirane aktivnosti tijekom dana uz stručnu i drugu pomoć i podršku, radi zadovoljavanja osnovnih i dodatnih životnih potreba korisnika koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji.

(2) Usluga boravka odobrava se djetetu s teškoćama u razvoju, djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djetetu s problemima u ponašanju, osobi kod koje je utvrđena privremena nezapošljivost prema zakonu kojim se uređuje profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom, osobi s invaliditetom, osobi starije životne dobi, teško bolesnoj odrasloj osobi i beskućniku koji nije smješten u prihvatilištu.

(3) Usluga boravka pruža se kao usluga poludnevnog boravka, u trajanju od četiri do šest sati dnevno ili kao usluga cjelodnevnog boravka, u trajanju od šest do deset sati dnevno.

(4) Usluga poludnevnog boravka i usluga cjelodnevnog boravka može se odobriti jedan dan u tjednu, više dana u tjednu ili tijekom svih radnih dana u tjednu.

Pružatelj usluge boravka

Članak 105.

(1) Uslugu boravka pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 162. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

(2) Korisniku kojem je odobrena usluga boravka ne može se priznati pravo na uslugu smještaja, organiziranog stanovanja ili odobriti usluga psihosocijalne podrške, a korisniku djetetu kojem je odobrena usluga boravka, može se odobriti usluga psihosocijalne podrške obitelji.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, korisniku kojem je odobrena usluga boravka do dva dana u tjednu može se odobriti usluga psihosocijalne podrške.

ODJELJAK 14.
ORGANIZIRANO STANOVANJE

Sadržaj usluge organiziranog stanovanja

Članak 106.

(1) Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se osobama iz članka 107. ovoga Zakona osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika.

(2) Stambena jedinica iz stavka 1. ovoga članka može biti obiteljska kuća ili stan u obiteljskoj kući ili zgradi u lokalnoj zajednici.

(3) U jednoj stambenoj jedinici može se pružati socijalna usluga za najviše osam korisnika.

Korisnik usluge organiziranog stanovanja

Članak 107.

Pravo na uslugu organiziranog stanovanja priznaje se:

1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili mlađoj punoljetnoj osobi

2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju

3. djetetu stranom državljaninu bez pratnje ili bez državljanstva

4. djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom

5. osobi koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje uz pomoć i potporu iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života

6. osobi starije životne dobi koja samostalno zadovoljava svoje potrebe odnosno kojoj je djelomično potrebna pomoć pri zadovoljavanju osnovnih potreba

7. osobi ovisnoj o alkoholu, drogama, kockanju ili drugim oblicima ovisnosti

8. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta koji nema osigurano stanovanje ili zbog narušenih odnosa u obitelji ne može s djetetom ostati u obitelji

9. žrtvi obiteljskog nasilja

10. žrtvi trgovanja ljudima ili

11. beskućniku.

Pružatelj usluge organiziranog stanovanja

Članak 108.

Uslugu organiziranog stanovanja pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 162. točke 3. ovoga Zakona.

ODJELJAK 15.
SMJEŠTAJ

Pojam i sadržaj usluge smještaja

Članak 109.

(1) Smještaj je usluga kojom se korisniku osigurava intenzivna skrb i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem drugih socijalnih usluga.

(2) Smještajem se osigurava stanovanje i organizirane aktivnosti tijekom dana uz stalnu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih i dodatnih životnih potreba, a koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji.

(3) Osim aktivnosti iz stavka 2. ovoga članka, smještaj može obuhvatiti i pripremu korisnika za povratak u vlastitu obitelj, udomiteljsku obitelj ili za samostalan život te pripremu djeteta za posvojenje.

(4) Pravo na uslugu smještaja može se priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana.

(5) Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka socijalnog isključivanja korisnika pružatelj usluge smještaja, Zavod i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su surađivati i zajednički planirati aktivnosti za ponovno uključivanje korisnika u život zajednice.

Zapreke za priznavanje prava na uslugu smještaja

Članak 110.

Pravo na uslugu smještaja ne priznaje se osobi:

1. koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora

2. kojoj pomoć i njegu pružaju članovi obitelji

3. kojoj se pomoć i njega osigurava odobravanjem socijalne usluge pomoći u kući

4. kojoj se u okviru zdravstvene zaštite na primarnoj razini osigurava zdravstvena njega bolesnika u dovoljnoj mjeri, opsegu i intenzitetu ili

5. kojoj se pomoć i njega osigurava putem različitih programskih aktivnosti u dovoljnoj mjeri, opsegu i intenzitetu.

Pružatelj usluge smještaja

Članak 111.

(1) Uslugu smještaja pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 162. točaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.

(2) Djetetu, a posebno djetetu mlađem od sedam godina pravo na uslugu smještaja priznaje se prvenstveno u udomiteljskoj obitelji.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako se u trenutku nastanka potrebe smještaja osobe iz stavka 2. ovoga članka usluga ne može pružiti u udomiteljskoj obitelji, pravo na uslugu smještaja priznaje se u domu socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga iz članka 162. točke 3. ovoga Zakona, najduže do godinu dana.

Usluga smještaja u kriznim situacijama

Članak 112.

(1) Krizne situacije su situacije u kojima je ugrožen život, zdravlje ili dobrobit osobe.

(2) Pravo na uslugu smještaja u kriznim situacijama priznaje se:

1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi

2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju

3. djetetu koje se zatekne u skitnji

4. djetetu bez pratnje stranom državljaninu ili bez državljanstva

5. djetetu o kojem se roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća

6. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana koji nema stan odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog narušenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji

7. žrtvi obiteljskog nasilja

8. žrtvi trgovanja ljudima

9. osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta ili koja nema prebivalište ili boravište i nije u stanju brinuti se o sebi

10. osobi kojoj je ugrožen život zbog bolesti, nemoći, ovisnosti, socijalne isključenosti ili drugih okolnosti ili

11. beskućniku.