Zaključak o proglašenju Hans-Dietricha Genschera počasnim građaninom Grada Zagreba - posmrtno

Gospodin Hans-Dietrich Genscher u Republici Hrvatskoj je ostao zapamćen po velikoj ulozi koju je imao u procesu međunarodnog priznanja Hrvatske. Iako isprva skeptičan prema raspadu Jugoslavije, od ljeta 1991., uz njemačkog kancelara Helmuta Kohla, postao je najvažniji zagovornik samostalnosti Hrvatske i Slovenije u tadašnjoj Europskoj zajednici. Zahvaljujući i njegovim diplomatskim sposobnostima, postignut je dogovor svih tadašnjih 12 članica Europske zajednice da se Hrvatska i Slovenija priznaju 15. siječnja 1992.

Kao ugledni svjetski političar svojim se autoritetom i jasnim opredjeljenjem u presudnim danima Domovinskog rata, iskazao kao osvjedočeni podupiratelj slobodne, neovisne i demokratske Republike Hrvatske.

Hans-Dietrich Genscher je rođen 21. ožujka 1927. u gradu Reideburgu u Njemačkoj. U posljednjim mjesecima Drugoga svjetskog rata unovačen je u njemačku vojsku (Wehrmacht). Nakon što je oslobođen kao ratni zarobljenik, započinje studij prava i ekonomije na sveučilištima u Halleu i Leipzigu. Pravo je diplomirao 1949. Kako je 50-ih godina staljinistički režim u Njemačkoj Demokratskoj Republici postajao sve suroviji, Genscher se poput tisuća izbjeglica preselio u Zapadnu Njemačku. U Bremenu se nastanio 1952. i započeo raditi kao samostalni odvjetnik.

Budući ministar vanjskih poslova zarana je pokazao interes za politiku, a cijelog je života bio liberal. Tijekom studija pridružuje se Liberalno-demokratskoj stranci Istočne Njemačke (LDDP). Godine 1961. postaje zamjenikom predsjednika FDP-a (Slobodna demokratska stranka - liberali) a godinu dana kasnije predsjednik stranke. Genscherov se liberalizam poglavito očitovao u posebno snažnome zalaganju za očuvanje prava pojedinca i građanskih sloboda.

Nakon izbora 1969., u koalicijskoj vladi FDP i SPD, pod predsjedavanjem Willyja Brandta, obnaša funkciju ministra unutarnjih poslova. Poslije 5 godina, nakon što je Helmut Schmidt naslijedio W. Brandta na kancelarskome mjestu, postaje ministrom vanjskih poslova i kancelarovim zamjenikom te na toj poziciji bez prekida ostaje do sredine 80-ih godina. Na čelu Ministarstva vanjskih poslova bio je od 1974. te je postao jednim od najdugovječnijih ministara vanjskih poslova u velikim europskim državama.

Dana 17. svibnja 1992. podnio je ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova. Sve do 1998. bio je član Bundestaga. Preminuo je 31. ožujka 2016."

3. Ovaj zaključak će biti objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba.