Zakoni
Detalji dokumenta
Objavljen
Stupa na snagu
Donesen
Prestaje važiti
HRVATSKI SABOR
2473
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O DJELATNOSTI SOCIJALNOG RADA
Proglašavam Zakon o djelatnosti socijalnog rada, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 21. listopada 2011. godine.
Klasa: 011-01/11-01/193
Urbroj: 71-05-03/1-11-2
Zagreb, 26. listopada 2011.
Predsjednik
Republike Hrvatske
prof. dr. sc. Ivo Josipović, v. r.
ZAKON
O DJELATNOSTI SOCIJALNOG RADA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti socijalnog rada, dužnosti, stručni nadzor nad radom magistara socijalnog rada, magistara socijalne politike i sveučilišnih prvostupnika socijalnog rada te nad provođenjem djelatnosti socijalnog rada u Republici Hrvatskoj kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.
Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na magistre socijalnog rada i magistre socijalne politike primjenjuju se i na diplomirane socijalne radnike i diplomirane inženjere socijalnog rada.
Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na sveučilišne prvostupnike socijalnog rada primjenjuju se i na socijalne radnike sa završenom višom školom za socijalne radnike.
Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.
Članak 2.
Socijalni rad je profesija koja se zasniva na suvremenim znanstvenim teorijama i činjenicama, principima i vrijednostima koje su koncipirane u najvažnijim međunarodnim dokumentima vezanim uz zaštitu i promicanje ljudskih prava i dokumentima Međunarodne federacije socijalnih radnika.
Djelatnost socijalnog rada obuhvaća primjenu profesionalnih metoda koje se pružaju u obliku preventivnog ili tretmanskog postupka. Temeljna djelatnost socijalnog rada odvija se s pojedincima, grupama i zajednicama, a može obuhvaćati i rad s organizacijama, aktivnosti usmjerene samoj profesiji te aktivnosti usmjerene utjecanju na šire nacionalne i međunarodne odnose u području socijalne politike.
Glavna metodska područja u profesionalnom obavljanju djelatnosti socijalnog rada su:
– socijalni rad s pojedincem,
– socijalni rad s grupom,
– socijalni rad u zajednici te s njima povezana područja,
– socijalno planiranje,
– istraživanja u socijalnom radu.
Ciljevi obavljanja djelatnosti socijalnog rada su: osnaživanje pojedinaca, grupa i zajednica i razvoj njihovih sposobnosti za samopomoć, poticanje socijalnih promjena, razvoj kvalitetnih i dostupnih socijalnih usluga, promicanje socijalne kohezije, zastupanje zapostavljenih društvenih skupina te otklanjanje zapreka s kojima se ljudi susreću u ostvarivanju svoje socijalne sigurnosti, postizanje socijalno pravednog društva koje je zasnovano na humanizmu i ljudskim pravima te koje svim svojim članovima omogućava dostojanstven život.
Djelatnost socijalnog rada obuhvaća:
Informiranje – postupak pripremanja i pružanja relevantnih informacija iz područja socijalnog rada koje su od važnosti za korisnike, širu javnost i druge stručnjake s kojima socijalni radnici surađuju.
Istraživanje i procjenjivanje – sustavni procesi prikupljanja i obrade podataka o korisnicima ili nekoj pojavi koja je relevantna za njihov položaj, a koji se koriste za opis ili poboljšanje položaja korisnika ili opis i poboljšanje neke društveno relevantne pojave.
Savjetovanje – komunikacijski proces kojim socijalni radnik u direktnom kontaktu s korisnikom potiče razvoj novih mogućnosti sagledavanja uzroka i načina rješavanja problema.
Organiziranje i razvojne aktivnosti – procesi stvaranja organiziranih oblika suočavanja korisnika socijalnog rada s teškoćama, pri čemu socijalni radnici mogu imati ulogu pokretača, voditelja, supervizora i slično. Razvojne aktivnosti odnose se na procese poticanja, vođenja ili usmjeravanja aktivnosti u životima korisnika koji pridonose pojavi novih mogućnosti u svladavanju teškoća s kojima se korisnici suočavaju.
Zastupanje, zagovaranje i osnaživanje – procesi rada s korisnicima ili u njihovo ime kako bi dobili uslugu ili neki drugi oblik pomoći koja im bez toga ne bi bila omogućena. Isto tako, uključuje zalaganje za bolju socijalnu politiku i bolje socijalno zakonodavstvo.
Krizne intervencije – tehnike i vještine kojima socijalni radnici interveniraju u situacijama koje su obilježene neočekivanim događajima te koje izazivaju iznenadnu i značajnu opasnost za dobrobit korisnika. Cilj kriznih intervencija je ponovna uspostava korisnikovog zadovoljavajućeg funkcioniranja.
Upravljanje sukobima – proces planiranja izbjegavanja nastajanja sukoba kad je to moguće te rješavanje sukoba u početnoj fazi i što moguće uspješnije. Pri tome socijalni radnici koriste svoja znanja iz interpersonalne i drugih vrsta komunikacija, vještine individualnog savjetovanja, rada s grupama, organizacijama i zajednicama.
Stvaranje novih i mobiliziranje postojećih resursa – procesi kreiranja i korištenja psihosocijalnih i materijalnih mogućnosti kojima socijalni radnici omogućavaju svojim korisnicima svladavanje teškoća s kojima se susreću. Psihosocijalni resursi mogu biti različiti oblici usluga, kao što je savjetovanje, ili drugi oblici pružanja podrške, dok se materijalni resursi odnose na novčana i druga materijalna davanja koja se korisnicima mogu staviti na raspolaganje.
Umrežavanje, koordiniranje i suradnja – aktivnosti stvaranja veza i povezanosti između dionika koji su relevantni za provođenje socijalnog rada na različitim razinama.
Osobno usmjereno planiranje – proces osnaživanja osoba s invaliditetom koji je usmjeren na njihove potrebe kroz omogućavanje da imaju glavnu riječ u određivanju vlastitog života. Time osobno usmjereno planiranje dovodi do veće uključenosti korisnika u život zajednice.
Socijalno mentorstvo – aktivnost kojom socijalni radnik, koristeći svoje stručno znanje, pomaže korisniku da dođe do neke usluge koju sam korisnik svojim znanjem i aktivnostima ne bi bio u stanju ostvariti.
Socijalni management – funkcija socijalnih radnika na poslovima upravljanja ustanovama, udrugama i drugim pravnim osobama, koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, kao i u privatnoj praksi i kada obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost. Pri tome socijalni radnici koriste vještine upravljanja i rukovođenja kako bi unaprijedili rad ustanova, udruga i drugih pravnih osoba kojima upravljaju koristeći se pri tome metodama timskog rada i organizacijskog upravljanja.
Socijalno dijagnosticiranje – kompleksni proces istraživanja socijalnih fenomena s ciljem utvrđivanja, detektiranja i proučavanja veza između uzroka i posljedica te odnosa koji obilježavaju neko stanje u kojem se korisnici usluga nalaze, te planiranje trendova budućeg razvoja.
Psihosocijalno i psihoterapijsko savjetovanje (i aktivnosti) – komunikacijski proces kojim socijalni radnici pomažu korisnicima u oblikovanju njihovog osobnog interpersonalnog funkcioniranja u različitim fazama života s fokusom na emocionalnim, socijalnim, obrazovnim, zdravstvenim, razvojnim, organizacijskim ili drugim aspektima života.
Superviziju i organizacijsko savjetovanje – proces kojim ovlašteni socijalni radnik, koristeći specifična znanja i iskustvo, radi s drugim stručnjacima kako bi zajedno unaprijedili određene organizacijske, profesionalne ili osobne aspekte funkcioniranja, što treba utjecati na povećanje kvalitete u pružanju usluga socijalnog rada.
Vještačenje i izradu stručnih mišljenja – korištenje stručnih znanja socijalnih radnika s ciljem izrade prijedloga, nalaza i mišljenja o tome koja je vrsta ili oblik usluge najprimjerenija za korisnika.
Vođenje i izradu dokumentacije – tehnički proces upravljanja i provođenja administrativnih aktivnosti u skladu s pozitivnim propisima i stručnim standardima u socijalnom radu.
Evaluacijske aktivnosti – procesi sistematskog prikupljanja i procjenjivanja informacija koje trebaju omogućiti korisnu povratnu informaciju o nekom aspektu rada socijalnih radnika.
Obiteljsku medijaciju – komunikacijski proces kojim socijalni radnik omogućava korisnicima u sporu ili sukobu da putem komunikacije i pregovora sagledaju mogućnosti dolaženja do zajedničkih odluka vezanih uz obiteljske odnose, primjerice razvod, odnose s djecom, financijska pitanja i drugo.
Suradnju s nadležnim ministarstvom na unapređivanju mjera socijalne politike – aktivnosti kojima se socijalni radnici uključuju u procese kreiranja socijalne politike kao vanjski suradnici nadležnog ministarstva, članovi radnih skupina ili kao neovisni inicijatori mjera i aktivnosti usmjerenih unapređivanju socijalne politike.
Socijalne akcije – procesi poticanja i organiziranja grupnih i kolektivnih aktivnosti s ciljem promjene socijalnih ili ekonomskih uvjeta u zajednici ili društvu.
Rad s javnošću – sustavna aktivnost prikupljanja, sistematiziranja i širenja informacija koje su od interesa za socijalni rad i korisnike socijalnog rada, s ciljem informiranja korisnika i građana ili motiviranja za suradnju na određenim zajedničkim poslovima u zajednici.
Razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima – procesi razvijanja profesionalne karijere socijalnih radnika i drugih stručnjaka s ciljem poboljšanja individualne, grupne i organizacijske efikasnosti.
Obrazovanje o socijalnim temama – aktivnosti kojima socijalni radnici prenose znanja o različitim socijalnim pitanjima prema korisnicima, drugim stručnjacima i široj javnosti.
Za pristup do sadržaja morate biti korisnik portala www.informator.hr.
Sadržajima se pristupa ovisno o Vašem paketu.
Prijava
Zaboravljena zaporka?
Nemate korisničke podatke? Besplatno se registrirajte i testno pristupajte sadržajima 7 dana.
Kao besplatan korisnik ostvarujete pristup do 20 dokumenata.