Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) do sada je mijenjan sedam puta.  

Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 78/15) u pravni poredak Republike Hrvatske, između ostalog, prenesene su: Direktiva Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ) (SL L 210, 7. 8. 1985.), Direktiva Vijeća od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (86/653/EEZ) (SL L 382, 31. 12. 1986.), Direktiva Vijeća od 13. lipnja 1990. o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima (90/314/EEZ) (SL L 158, 23. 6. 1990.), Direktiva 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 141, 4. 6. 1999.), Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7. 7. 1999.) i Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (Tekst značajan za EGP) (SL L 335, 17. 12. 2009.).

Odredbe kojima je prenesena (prijašnja) Direktiva 90/314/EEZ i kojima je uređen ugovor o organiziranju putovanja brisane su izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 29/18) te su terminološki izmijenjene odredbe Odsjeka 25. koje se odnose na posrednički ugovor o putovanju radi prilagodbe izričajima novog Zakona o pružanju usluga u turizmu u koji je prenesena Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ.

Pravila Direktive (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL L 136, 22. 5. 2019.) prenesena su u Zakon o obveznim odnosima Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 126/21), kao opća pravila primjenjiva na sve ugovore o kupoprodaji i na sve stvari, s posebnim uređenjem određenih instituta za pojedine vrste ugovora  (potrošačke ugovore). Isto tako, posebno je uređena obveza isporučivanja ažuriranja za stvari s digitalnim elementima kako bi se osiguralo da stvar ostane bez nedostataka.

Referentna stopa za izračun visine stope zateznih kamata u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava izmijenjena je Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 114/22) te je propisana kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja u skladu s Direktivom 2011/7/EU, koja propisuje takvo uređenje za države članice EU-a čija je valuta euro. Broj postotnih poena koji se dodaju na referentu stopu u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava izmijenjen je iz pet u osam, za ostale iz tri u pet.

S obzirom na povećanje navedene kamatne stope Europske središnje banke od donošenja, a radi zaštite interesa građana, Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 156/22) smanjen je broj postotnih poena koji se dodaju na referentnu stopu Europske središnje banke s pet postotnih poena na tri postotna poena.

Uredništvo